Poznati đurđevečki književnik Đuka Tomerlin (1926. – 2010.), koji je stvarao na đurđevečkoj kajkavici, igrom slučaja nosio je nadimak Picok, pa je bilo i za očekivati da će u svojim djelima progovoriti o legendi o Picokima. Prvu pjesmu (Đuroki Picoki) objavio je u zbirci poezije Pusto živlejne iz 1979. godine. Istu je i uglazbio. Osim nje, u još nekoliko pjesama govori o Picokima i hrabrim braniteljima, graničarima Đurokima. Zatim je dvije pjesme objavio u časopisu Podravska gruda (br. 3, 1980.): Opsada Đurđevca – prva i Zakaj so za prav Turčini Đurđevca napustili. U prvoj pjesmi piše o samoj legendi a u drugoj o povijesnim okolnostima prvog napada Osmanlija na Đurđevec 1552. godine. Zanimljivo je da u svojoj knjizi o đurđevečkoj povijesti (Živlejne v (naj)starešem Gjurgjevcu, 1989.), legendu o Picokima spominje tek jednom rečenicom, što je čudno, ako uzmemo u obzir da se većina autora koja je pisala o povijesti Đurđevca i ovoga kraja dotakla i same legende. Međutim, Tomerlin je u istoj knjizi legendu opširnije opisao u svojim pjesmama Opsada gjurgjevečke tvrđe i Gjurgjevec f pesme, od kojih je potonju i uglazbio. Prva pjesma je zapravo pjesma Opsada Đurđevca – prva, iz Podravske grude, tek s neznatnim korekcijama unutar stihova. Uglazbljena pjesma Đuroki Picoki sadrži osam kitica. Slijede posljednje tri:

Zađnega so pevca

Zmogli v cev nabili

I topom ga s kule

Nekrstom spustili.

Čem so ga zgledali

Povlačit se pošli.

Nigdar više neso

Opsedat jo došli.

Tak so Đurđevčani

Junaki postali

A na spomen zato

Picoki ostali.