“U mom opusu još nije naslikana najbolja slika. O njoj stalno mislim. Radim za dušu, da ostavim nešto obitelji, narodu, potomcima. Da se zna gdje sam bio, zašto sam živio. Najveća mi je želja vrijeme: htio bih završiti sve što sam započeo”, zapisao je slikar Mijo Kovačić u siječnju 1997. A između odlaska u toplice, ribičije na Dravi i vinograda, u atelieru provodi svoje stvaralačko vrijeme. Na njegovom stolu su crteži, nove teme i uz zid prislonjena nova stakla.

Rođen je 5. kolovoza 1935. u Gornjoj Šumi, u obiteljskoj kući koja je i danas njegov atelier i dom. Kao najmlađi od petero djece djetinjstvo je proveo ponajviše uz majku Anu koja mu je prenijela u nasljeđe svoju maštovitost. Zato su njegovi „glaži“ prepuni svakodnevnih bujnih genre prizora, poplava i požara, ribiča i lovaca, goričara i pticokradica, ali i poetičnoga osamljenoga Čovjeka s jagodama (1984.).
Prvi susret s Ivanom Generalićem imao je s 18 godina. Posjetio je majstora u nedalekim Hlebinama, ali taj njihov susret prošao je prilično mlako, iako su kasnijih godina često zajedno izlagali. Generalić je pedagoški podržao mladića u njegovoj težnji prema slikanju, ohrabrio ga da radi dalje, bez nekih bližih savjeta. Mudri i talentirani šutljivi dečko shvatio je da svoje „školske satove“ mora sam odrađivati. S 19 godina izlagao je prvi put u Koprivnici 1954. zajedno s Gažijem, Filipovićem i Večenajem. Bio je to ohrabrujući nastup iza kojega je slijedila cijela niska samostalnih i skupnih izložbi u domovini i u svijetu.
Kad je na izložbi Naivi ’77 u Zagrebu izložio svoja velika stakla Potop (1974.) i Saki čovek nosi križa (1975./1976.) u Galeriji naivne umjetnosti, koja je danas Muzej naivne umjetnosti, iza njega je bilo na desetke inozemnih nastupa od europskih metropola do New Yorka i Sydneya. Najvrednije izložbeno predstavljanje priredili su mu Vladimir Crnković kao ravnatelj Muzeja naivne umjetnosti u Zagrebu i Michael Milkovic, predstavivši ga 2000. na izložbi Fantastičan svijet hrvatske naivne umjetnosti na Floridi među deset najvažnijih slikara naive. Bila je to najznačajnija hrvatska izložba u SAD-u. Obilježavajući 60 godina umjetničkoga rada Kovačić je 2011. godine na zagrebačkom Gornjem gradu, u Basaričekovoj 22, otvorio svoju galeriju i Zakladu Mijo Kovačić. Osim u Gornjoj Šumi mnoga su njegova djela tako dostupna javnosti i turistima u Zagrebu.

Prije pet godina snimili smo trenutak kad je Mijo Kovačić čestitao 90. rođendan Ivanu Večenaju, starijem kolegi po kistu, prijatelju i kumu.

Dorotea Jendrić