Početkom prošloga stoljeća seljački zadružni pokret raširio se Podravinom i toliko je ojačao da su se osim seljačkih zadruga počele osnivati i specijalizirane udruge, osobito stočarske, a nakon Prvoga svjetskog rata i one iz drugih gospodarskih grana. Prva marvogojska udruga na području tadašnje Bjelovarsko-križevačke županije osnovana je u Sv. Ivanu Žabnom (1905.), a potom u Goli (1908.). Stoga su i u đurđevečkoj seljačkoj zadruzi razmišljali o osnivanju takve udruge, budući da je na đurđevečkom području otprije bilo napretka u radu sa stokom. Inicijativni sastanak održan je u siječnju 1909. godine, a do osnutka marvogojske udruge došlo je tek u travnju 1910. godine. Udruga je djelovala u okviru Hrvatske seljačke zadruge u Đurđevcu. Godine 1930. promijenila je ime u „Stočarska udruga četvrtog stupnja za uzgoj čistokrvnog simentalca“, a prema sačuvanim pravilima iz 1934. godine u „Stočarsku udrugu za uzgoj goveda simentalske pasmine“. Prvi članovi upravnog odbora bili su: seljak i političar Tomo Jalžabetić (predsjednik), veterinar Ivan Plehaty (tajnik), te seljaci Valent Hodalić, Antun Delač, Đuro Frančina i Ivan Klikić. Kao prvi članovi udruge upisani su: Ivan Hodalić, Mijo Svetec, Vatroslav Tomica, Jozo Hodalić, Milan Drakšić, Petar Mesar, Mato Kucel, Štefo Koren, Đuro Škurdija i Mato Tomica – sve odreda vrsni stočari, ali i članovi HSS-a, prijatelji Tome Jalžabetića. Svrha udruge bila je brinuti se za unapređenje marvogojstva, posebice simentalskoga goveda. Uz druge novoosnovane udruge Bjelovarsko-križevačka županija postala je tako vodeća u Hrvatskoj po uzgoju goveda, a marljivi Podravci godinama su osvajali nagrade za svoja grla na brojnim stočnim izložbama, ne samo tada, već i nakon Drugoga svjetskog rata.