Godine 1871. osnovan je Hrvatski pedagoško-književni zbor, jedna od najznačajnijih stručnih udruga učitelja i pedagoga u Hrvatskoj, koji je aktivan i danas. Zbor je djelovao s ciljem prosvjetiteljskog i nacionalnog djelovanja, unaprjeđenja pedagoške struke, stručnog usavršavanja učitelja i zaštite strukovnih i staleških interesa. Unutar Zbora, između ostaloga, potaknuto je i osnivanje kotarskih učiteljskih društava, pa je tako osnovan i Savez hrvatskih učiteljskih društava 1885. godine, koji je zastupao opće interese pučkog učiteljstva i školstva. Učitelji s područja Bjelovarsko-križevačke županije isprva su se sastajali na županijskim učiteljskim skupštinama. Na jednoj je takvoj skupštini 1878. godine Ivan Topolčić, učitelj i ravnatelj škole u Đurđevcu, najavio skoro osnivanje učiteljskog društva za područje đurđevečkoga kotara na kojem je službovalo tridesetak učitelja.

Inicijativni sastanci održani su krajem 1889., a društvo je osnovano 15. svibnja 1890. godine. Rukovodstvo društva činili su: Ivan Topolčić, predsjednik (Đurđevac), Blaž Tišljarić, potpredsjednik (Kozarevac), Milan Poljak, tajnik (Đurđevac),  Franjo Španić, blagajnik (Đurđevac), te odbornici Mato Blaga (Ferdinandovac), Franjo Gabarić (Pitomača), Otokar Zobunđija (Virje), Milka Modec (Virje) i učiteljica Nagl. Učiteljski zbor sastajao se nekoliko puta godišnje. Na svojim su skupštinama i sastancima raspravljali o raznim temama školstva, položaja učitelja i nastavnih metoda, a na svakom je sastanku jedan učitelj održao stručno predavanje o spomenutim temama. Dio tih predavanja objavljen je u staleškom časopisu Napredak. Svojim su izlaganjima bili aktivni učitelji Zobunđija i Poljak. Zanimljivo je da su učitelji određene strukovne predstavke i peticije o školskim pitanjima dostavljali Savezu a ovaj pak Saboru i vladi, koji su donosili konačne odluke, za razliku od danas kada o njima direktno odlučuju političari mimo dogovora sa strukom.