Početkom 20. stoljeća život seljaka bio je veoma težak. Nakon dioba obiteljskih zadruga posjedi su bili veoma rascjepkani, pa je većina njih bila veličine od 1-5 jutra. S toliko zemlje teško se živjelo. Potrebnog novca za unaprjeđenje svojih imanja i kupnju zemlje nisu imali, a zaduživanje kod banaka, lokalnih štedionica i lihvara bilo je pogubno. Na Hrvatskom katoličkom kongresu 1900. godine donesena je odluka o osnivanju seljačkih zadruga i prateće banke koja bi podupirala njihov rad i davala seljacima potrebne zajmove po povoljnim uvjetima. Ubrzo dolazi do osnivanja seljačkih zadruga širom hrvatskih krajeva, a među prvima osnovana je Hrvatska seljačka zadruga u Đurđevcu,  2. lipnja 1901. godine.

Zadruga je osnovana na inicijativu mladih naprednih seljaka na čelu sa Tomom Jalžabetićem, koji su kao pravaši već zauzeli svoje uporište u općinskome poglavarstvu kao prava oporba domaćim mađaronima. Već u studenome podijeljeni su prvi zajmovi kojima su seljaci kupovali zemlju, stoku i poljoprivredne strojeve. Za predsjednika zadruge izabran je Ivan Ređep, a u ravnateljstvo su još ušli Valent Hodalić, Štefan Lovrak, Štefan Štefanov, Petar Fuček stariji i Tomo Jalžabetić kao blagajnik. Uslijedilo je nekoliko godina Jalžabetićeva vođenja zadružne blagajne, a potom je predsjedao udrugom skoro dvadeset godina. Kasnije su svi redom bili pristaše ogranka Radićeve seljačke stranke u Đurđevcu. Bila je to druga takva zadruga u ovome dijelu Podravine. Nešto prije, te iste godine, osnovana je zadruga u Novigradu (19. svibnja), a kasnije i u Virju, Miholjancu, Virovskim Konacima (1903.), Čepelovcu, Šemovcima (1904.), Sesvetama,

Ferdinandovcu (1905.), Kalinovcu (1906.), Molvama (1909.) i Đurđevačkim Konacima (1920.). Tako je Jalžabetić udario temelje zadrugarstva u đurđevačkoj Podravini. Zadruga je ubrzo ojačala pa je već 1903. godine kupila kuću na crkvenom trgu u kojoj su bile smještene njezine prostorije, a 1904. godine u njoj je otvorena trgovina poljoprivrednim potrepštinama za zadrugare. Nakon prvoga dobivenog zajma od 8.000 kruna, a na radost zadrugara, već iduće godine podignut je novi zajam od 50.000, a 1903. godine još jedan od 100.000 kruna.