U rujnu 1906. godine održan je u Zagrebu sveobrtnički Sabor na kojem je dogovoreno osnivanje Saveza udruženja hrvatskih obrtnika, a u travnju 1907. održana je Osnivačka skupština Saveza. Zemaljska vlada, nesklona obrtničkoj slozi, odugovlačila je s priznavanjem Saveza, pa su mu pravila potvrđena tek 1908. godine. Đurđevečki obrtnici organizirali su se i osnovali Udruženje 1910. godine. Među pokretačima bili su postolar Franjo Janaček, remenar Eduard Sestrić, klobučar Milan Drakšić, postolar Dragutin Berger, krojač Mijo Balatinec, postolar Ferdo Kovačić i krojač Milan Pintar. U upravni odbor izabrani su: pročelnik Franjo Janaček, tajnik Mijo Balatinec i blagajnik Milan Drakšić. Udruženje se brinulo o obrtničkom staležu u Đurđevcu i svojim članovima snabdijevajući ih sirovinom, materijalima, pa i živežnim namirnicama osobito u godinama nakon Prvoga svjetskog rata, radili su i na kulturno-prosvjetnom (predavanja, tečajevi, izložbe, zabave…) i humanitarnom polju, a pokrenuli su i gradnju obrtničkog doma. Novi upravni odbor izabran je 1920. godine na čelu s krojačem Dragutinom Židovcem, tajnikom ličiocem Ladislavom Lovrenčićem i blagajnikom Martinom Katulićem. Židovec je dužnost obnašao do 1932. godine. Bio je dugogodišnji vijećnik u Zanatskoj komori u Zagrebu i banski zastupnik u Saboru od siječnja 1932. godine. Nakon rata sudjelovali su akciji nabave zvona na župnoj crkvi. Vodstvo je zaslužno i za osnivanje udruženja Saveza u susjednom Kalinovcu 1925. godine, a posebno su brinuli o školovanju učenika obrtničke struke. Ista Udruženja osnovana su u Pitomači (1908.) i Virju (1911.). Savezu hrvatskih obrtnika komunistička je vlast zabranila rad 1947. godine.