Među đurđevečkim intelektualcima koji su nepravedno zaboravljeni i o kojima se malo zna je i etnomuzikolog i skladatelj dr. Franjo Židovec koji je rođen u Đurđevcu 14. rujna 1903. godine. Roditelji su mu bili Martin Židovec (1863.-1918.) i Dora Židovec rođ. Robotić (1870.-1937.). Njihov stariji sin Ivan umro je tijekom Prvog svjetskog rata, a Franjo je kao petnaestogodišnjak ostao i bez oca. Sve to ga nije pokolebalo tijekom školovanja. Radio je u rodnom Đurđevcu kao prosvjetni, kulturni i društveni radnik. Bio je nastavnik u Građanskoj školi u Đurđevcu 1920-ih i 1930-ih godina. Predavao je pjevanje, zemljopis i povijest. Od 1928. godine bio je zborovođa đurđevečkog Pjevačkog društva Preradović. Bio je aktivan i u sportskom životu Đurđevca i to kao nogometni sudac.

Struka kojom se bavio i ono čime je najviše zadužio svoj rodni kraj je sakupljanje glazbenog narodnog blaga Đurđevca i ovoga dijela Podravine. Postoje podaci da je zapisao nekoliko stotina pučkih i crkvenih skladbi i pjesama. Neke zapise je objavio u časopisima u kojima se javljao 1930-ih godina („Sveta Cecilija“ i „Sklad“). Ondje je Židovec pisao o narodnim običajima kao što je primjerice krijes na Ivanje, ladaricama i drugome. Uz to donosi notne i tekstualne zapise različitih pjesama i njihove analize. Podatke je crpio iz usmene predaje što je redovito bilježio, ali i iz rezultata drugih istraživača.

Prof. Franjo Židovec umro je 1. srpnja 1987. godine u jednoj zagrebačkoj bolnici, a pokopan je na gradskom groblju u Đurđevcu uz svoje roditelje.