Među vrhunskim intelektualcima iz Đurđevca koji su nepravedno zaboravljeni je etnomuzikolog prof. Franjo Židovec koji je rođen u Đurđevcu 14. rujna 1903. godine. Roditelji su mu bili Martin (1863.-1918.) i Dora Židovec rođ. Robotić (1870.-1937.). Njihov stariji sin Ivan umro je tijekom Prvog svjetskog rata, a Franjo je kao 15-godišnjak ostao bez oca. Po završetku školovanja 1926. godine u rodnom Đurđevcu počeo je raditi u Građanskoj školi i ubrzo se pokazao kao vrstan nastavnik te društveni i kulturni djelatnik. U školi je osnovao učenički pjevački zbor, a izvan škole bio je voditelj Pjevačkog društva „Preradović“. Istaknuo se kao organizator vrlo kvalitetnih školskih priredbi. Uz rad u školi marljivo je prikupljao i bilježio pučke napjeve i pjesme diljem Podravine. Tako je od 1928. do 1937. godine zapisao 77 pjesama u Đurđevcu, Drenovici, Trepčama, Ferdinandovcu, Kloštru, Molvama, Sesvetama i Kalinovcu koje je sabrao u šest svezaka nazvanih „Hrvatske narodne popijevke iz kotara Đurđevac“, a čuvaju se u Institutu za etnologiju i folkloristiku gdje ga smatraju zaslužnim znanstvenikom i suradnikom. Ondje se čuva većina njegove rukopisne građe prikupljene terenskim radom koja je digitalizirana. Melodije i stihove zapisivao je slušajući različite kazivače među kojima je bila njegova majka Dora, rođaci i sumještani rođeni sredinom 19. stoljeća ali i oni mlađi. Između ostaloga zapisao je i podrugljive stihove koje su pjevali stariji ljudi iz Đurđevca kada su se vraćali iz vinograda u jesensko doba: Lepa ti je Severova greda / i Grgina na trčku zmišlena / i Pavlanci gde so masni žganci / Severovci gdo so sami vdovci. / Lepa ti je pešćanska vulica / gde se šeće Miško Vlajnica.

Među sačuvanim rukopisima prevladavaju melografski zapisi iz Podravine, ali tu su i narodne pjesme iz Turopolja i okolice Karlovca, napjevi iz Markuševca te popijevke iz borbe i izgradnje. U rodnom Đurđevcu je blisko surađivao s dr. Ivanom Kranjčevim s kojim je radio u Građanskoj školi i ostao u kontaktu i poslije odlaska iz Đurđevca. Naime, u jesen 1939. godine Židovec je preselio u Zagreb radi stručnog usavršavanja na području glazbe. Prijatelji i kolege su tada priredili veseli oproštaj svojem Franceku, kako su zvali Židovca. U Zagrebu se potpuno posvetio zapisivanju narodnog blaga, pogotovo iz Podravine. Mnogo toga objavio je u različitim stručnim časopisima kao što su „Sklad“ i „Sveta Cecilija“. Tako je opisao i mnoštvo narodnih običaja iz rodnog Đurđevca koji su potpuno zamrli kao što je krijes na Ivanje, ophodi ladarica, božićno kolo i drugo. Etnografska građa koju je prikupio Židovec čuva se u HAZU, a između ostaloga prikupljao je riječi đurđevačkoga govora.

U Đurđevcu je Židovec zasnovao obitelj 1928. godine sa Štefanijom Posarić (1911.-1989.), a sin im je bio Hrvoje Židovec (1931.-1990.) koji se također bavio glazbom i bio je skladatelj. Prof. Franjo Židovec umro je 1. srpnja 1987. godine u jednoj zagrebačkoj bolnici, a pokopan je na gradskom groblju u Đurđevcu uz svoje roditelje, a osim pločice s imenom i pogrešno upisanom godinom smrti nema drugog obilježja u gradu gdje je rođen prije više od 120 godina.