Vladimir Kopas rođen je u Šemovcima 28. travnja 1931. godine u obitelji Martina i Marte Kopas rođ. Vlahović. Odrastao je u obitelji koja se u Šemovcima bavila trgovinom i poljoprivredom uz mlađu sestru Zlatu te sestrične Marijanu i Anu s kojima je cijeloga života bio blisko povezan. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnim Šemovcima i Virju, a radni vijek proveo je kao računovodstveni službenik.

Naime, Vlado Kopas je započeo studij grčkog i latinskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali je morao napustiti studij zbog tuberkuloze od koje je obolio u doba kada je to bila teško izlječiva bolest. No, liječenje je bilo uspješno, a izlječenju je pogotovo pridonio boravak na svježem zraku u rodnim Šemovcima. Kako nije nastavio studij, zaposlio se kao računovođa u Virju. Ondje se aktivno uključio u društveni i kulturni život sredine u kojoj je živio i radio. Sudjelovao je u osnivanju društva „Naša djeca“ u Virju, aktivno je sudjelovao u radu amaterskog kazališta i vodio Caritas. U mjesnoj zajednici u Šemovcima bio je tajnik te član i blagajnik u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu. Posebnu brigu vodio je o mjesnome groblju gdje je uz mrtvačnicu inicirao izgradnju kapelice sv. Petra i Pavla. Dobitnik je javnog priznanja Zlatna plaketa Općine Virje 2009. godine.

Velik dio svojega angažmana posvetio je kao vjernik laik svojoj vjerskoj zajednici. Sumještani će Kopasa pamtiti kao dugogodišnjeg zvonara i sakristana u crkvi svetog Križa u Šemovcima. Već u doba župnika Ivana Vragovića povjerena mu je briga za crkvenu blagajnu, a uz to je postao zvonar i sakristan te aktivno sudjelovao u radu ekonomskog i pastoralnog vijeća. Mnogo je pridonio i za materijalnu obnovu sakralnih objekata u Šemovcima, a bio je jedan od inicijatora postavljanja biste mons. Franu Barcu u središtu Šemovaca. Stoga je Vladimir Kopas za svoj dugogodišnji i nesebični trud u povodu Križeva 2012. godine primio medalju Varaždinske biskupije kao javno priznanje za zasluge i u znak zahvalnosti za dugogodišnju vjernu službu koje mu je uručio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

Osim u društvenom, političkom i vjerskom životu Šemovaca i Općine Virje, Vladimir Kopas bio je aktivan na području kulture te čuvanja tradicije i baštine. Ponad svoje obiteljske kuće, sa sestrom Zlatom preuzeo je brigu oko vinograda i klijeti ugledne obitelji Barac koju su uredili kao etnografsku zbirku. Ondje je uređen prostor s autentičnim namještajem i nekoliko stotina etnografskih predmeta prikupljenih i spašenih od uništavanja i zaborava. Vlado i Zlata Kopas rado su otvarali vrata ove zbirke za posjetitelje i sve zainteresirane. Ovdje je Vladimir Kopas posebno rado oživljavao božićne običaje i tradiciju uz blagdan kojem se svake godine posebno radovao, a uoči kojega je i umro.

Brižno je njegovao kulturnu i etnografsku baštinu svojega zavičaja. Značajno je utjecao na obilježavanje različitih obljetnica, pa čak i izdavanje knjiga i monografija, pogotovo o rodnim Šemovcima u kojima je proveo cijeli svoj život. Surađivao je s nizom baštinskih ustanova i institutima te pojedincima i drugim ustanovama s ciljem očuvanja i prezentiranja lokalne kulturne baštine. Mnogim istraživačima je upravo Vladimir Kopas, najčešće sa svojom sestrom Zlatom, a ranije i s majkom i tetom, bio glavni kazivač o mnogim običajima u Podravini.

Vladimir Kopas bio je druželjubiv i otvoren čovjek vedroga duha, pedantan i požrtvovan u svojem radu te odani suradnik. Svojim neumornim radom zadužio je svoje sumještane ali i širu kulturnu zajednicu koja će ga pamtiti kao neobično angažiranog i strpljivog entuzijasta na području očuvanja i istraživanja kulturne baštine i tradicije.

Vladimir Kopas iz Šemovaca, koji je mnogima poznat kao neumorni kulturni i društveni djelatnik, umro je u 95. godini života u subotu 20. prosinca 2025. godine, a pokopan je na mjesnom groblju u Šemovcima u ponedjeljak 22. prosinca u 13 sati.

Nikola Cik