Nakon iznenadne smrti prečasnog Jakova Novosela 25. listopada 1956. godine Đurđevčani su ostali bez župnika. Odlukom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu od 18. prosinca 1956. godine novim je župnikom imenovan vlč. Stanislav Rajtar koji je rođen 9. listopada 1912. godine u selu Cerje pokraj Vrbovca. Za svećenika ga je 1936. godine zaredio danas blaženi dr. Alojzije Stepinac. Kao kapelan je službovao u Mariji Bistrici i u župi sv. Marka u Zagrebu. Između 1939. i 1948. godine radio je kao kateheta u Zagrebu. Kasnije je bio upravitelj župa u Krapini i Dugom Selu. Župničku službu u Đurđevcu nastupio je na sam Badnjak, 24. prosinca 1956. godine. Nekoliko dana kasnije Rajtar je imenovan i dekanom Đurđevečkog dekanata.

U Đurđevcu je tijekom više desetljeća svoje službe učinio vrlo mnogo za župu u materijalnom i duhovnom smislu. Živio je i djelovao u nepovoljno vrijeme za Crkvu u Hrvatskoj u drugoj polovini 20. stoljeća. Tijekom čitave župničke službe radio je na obnovi i uređenje župne crkve i drugih sakralnih objekata. Tako je već 1959. godine preuredio svetohranište na glavnom oltaru. Iste godine nabavio je slike iz Beča za novi križni put, a obnovio je i orgulje koje su te godine ponovno zasvirale nakon 15 godina šutnje. Pošto nije imao kapelana niti drugih pomoćnika, u župu je 1959. godine primio časne sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog. Obnavljao je crkvu izvana i iznutra, napravio modernu elektrifikaciju crkve 1961. godine, uveo razglas i grijanje, a 1966. godine je elektrificirao zvona te je Đurđevec po tome bio prva župa u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U njegovo vrijeme uvedeno je slavljenje mise na hrvatskom jeziku, svetište crkve uredio je prema zahtjevima II. vatikanskog koncila. Pri tome je intenzivno surađivao s preč. kanonikom Antunom Ivandijom.

Revno je dijelio svete sakramente, posebno svečano organizirao slavlja prve svete pričesti i dijeljenja svete potvrde ili krizme te organizirao procesije kada god je to bilo moguće. Svake godine je vodio i po više hodočašća i redovito sudjelovao na proštenjima u susjednim župama. Općenito je jako dobro surađivao sa svećenicima iz susjednih župa i jedan je od pokretača glasila “Podravski zvonici”. U travnju 1982. godine Stanislav Rajtar imenovan je začasnim kanonikom.

Prečasni Stanislav Rajtar jedan je od najdugovječnijih đurđevečkih dušobrižnika jer je župnikom bio sve do 1989. godine kada je umirovljen, ali je mirovinu nastavio provoditi u Đurđevcu, sve do 2007. godine kada odlazi u svećenički dom u Varaždinu. Dakle, prečasni Stanko je u Đurđevcu proveo ukupno 51 godinu svojeg svećeničkog života. Zbog toga je i poželio biti pokopan u svećeničkoj grobnici na gradskome groblju u Đurđevcu. Blago je u Gospodinu preminuo 12. studenoga 2010. godine u 99. godini života.