Grkinska ulica u Đurđevcu nalazi se na Peskima. Samo ime govori da njome prolazi cesta prema prigradskome naselju Grkinama. Za vrijeme bivše Jugoslavije nosila je ime braće Markača, stradalih partizana u Drugome svjetskom ratu, a koji su živjeli na Peskima. U nekim poslijeratnim objavljenim izvorima koji prate aktivnost komunista i narodno-oslobodilačku borbu spominju se tri brata – Stjepan (1894.), Florijan (1903.) i Antun (1910.). Dobro je odmah ispraviti podatak i reći da su braća samo Stjepan i Florijan, dok je Antun njihov daljnji rođak istoga prezimena. Za njega navode da je poginuo kao pripadnik Bilogorskog odreda, a prema izjavi Antunova nećaka Stjepana Markača (1937.), ubili su ga ustaše. Florijan je kao komandant oslobođenog Virja poginuo 1944. godine u samome selu. Stariji brat Stjepan poslije sudjelovanja u Prvome svjetskom ratu vodio je na Peskima malu trgovinu u kojoj su se skupljali komunisti i njihovi simpatizeri. Stjepan je čitao raznu literaturu, uglavnom komunističku.

Zbog svoga djelovanja uhićen je 1937. godine i odsjeo nekoliko mjeseci u zatvoru u Bjelovaru. Drugi put uhitile su ga ustaše 1941. godine zajedno s bratom Florijanom, a iduće godine oba odlaze u partizane u Bilogorski odred. Stjepan je ubrzo obolio od tifusa i umro u Maloj Dapčevici u travnju 1943. godine. Potaknut čitanjem razne literature Stjepan se bavio pisanjem proze, ali ništa nije objavljivao. Nekoliko njegovih svezaka rukopisa završilo je nakon uhićenja u arhivi bivšeg Sudbenog stola u Bjelovaru. Značajna su njegova prozna djela: Sitnice, Optimist, Ročište, Zabava, Ljubav, Državni blagdan, Naša ulica, Sličice iz vagona, Božić, Stara godina, Saučešće, U kinu, Prviči, Gospodin apotekar, Bolji ljudi, i druga. Dio rukopisa prepisao je na pisaćem stroju njegov prijatelj pisac Mato Kudumija. Rukopisi su bili u posjedu Miroslava Dolenca Dravskog, koji je ovako ocijenio njegov rad: …prisutan je i određeni folklorizam, ima deskripcija narodnih običaja, ali deskripcije ne daju u čisto, već s određenim kritičkim primjedbama, analitičkim opaskama. Slike su to, prezentirane više ili manje umjetnički zrelo, gospodarske krize, siromaštva, sive i gorke panonske svakidašnjice, zbrke pojmova, malograđanske zatucanosti, gluposti, primitivizma. Veći ili manji pasusi mogli bi podnijeti i jače umjetničke kriterije. U njegovim proznim teksturama nalazimo dosta lirskih segmenata, koji se miješaju sa suhom retorikom, dociranjem, filozofskim eksplikacijama, napaljetkovanim tuđim mislima i pogledima na svijet, život, društvene procese.