Slavko Čamba, pisac i sakupljač etnografskog blaga 

1Čambu znamo kao pučkog pjesnika i prozaika, te sakupljača etnografskog blaga. Rođen je 1. kolovoza 1930. godine u Đurđevcu. Pred njim je bio uobičajeni životni put podravskog seljaka, sve do odlaska na odsluženje vojnog roka. Tamo je zbog „neprijateljskog djelovanja“ osuđen na tri godine kaznenog rada u kamenolomu, a nakon povratka kući ostao je pod prismotrom i bez građanskih prava šest godina. Nekako mu je uspjelo pobjeći preko granice u Austriju (1966.), gdje je živio (Beč) sve do 1991., kada se sa suprugom vratio u Đurđevec.
U Austriji se počeo baviti pisanjem silom prilika, posebice pod čežnjom za rodnim krajem i domovinom, a pisanje mu je, veli, sačuvalo snagu, strpljenje i Bogu hvala zdravlje. Piše poeziju na đurđevečkom, te crtice i pripovijesti iz đurđevečkog i emigrantskog života. U izbjeglištvu je izdao zbirku pjesama i zapisa Brazde (Mainz, 1969.), dok je u podosta radova nastalih u Austriji ostalo u rukopisu. Po povratku u Hrvatsku objavio je desetak knjiga, ponajviše u vlastitoj nakladi: Blajburške udovice (1995.), Vu ono vreme (1996.), Naša sečanja (1999.), Moje živlenje (2000.), Žrtve tuđine (2002.), Ta draga domaća reč (2005.), Đurđevečki kaj (2010.).
Čamba je danas poznat i po svojoj etnografskoj zbirki, jednoj od devet najvećih privatnih zbirki u Republici Hrvatskoj. Otvorena je 2. srpnja 1999. godine a smještena na njegovu gospodarskome imanju. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske utvrdilo je da zbirka ima svojstvo kulturnoga dobra, pa je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ona predstavlja neprocjenjivu kulturnu vrijednost za grad Đurđevac i cijelu đurđevačku Podravinu, međutim, pred njom je neizvjesna budućnost jer joj prijeti propadanje.

2 3 4 5 7 8 scan0005

 

Ja imam domajo

Ja imam domajo i imam srce za njo!
Čuvam jo, skrivam v dušne glibline.
Na stene ji visI ime zglodano
vu tuđem svetu, v svoje sudbine.

Domaja je moja zvezda od mraka,
ja sem nejino dišeče cvetje.
Žekla me, peče, takva od znaka
ja sem nejino nesrečno dete!

Se kaj se vu nje denes događa:
beteg, pošlica z megleni doli.
Dug, bokčija, greji i svađa
se so to i moji boleči boli!

Vu skritom, malom, zaprtom kotku
na cvetu visim kak rosna kap.
Slušam domajo vu sakom toku
pomoči ji nemrem, mravec sem slab!

Ja živem dalje za ideale,
ja senjam navek od nova šnom.
Za naše stare bane i krale
– živem i vmernem za svoj DOM!

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!