Grgur Karlovčan, učitelj, pjesnik, prozaik i pedagoški pisac, rodio se u Kalinovcu 11. ožujka 1913. godine. Učiteljsku školu polazio je u Pakracu i Zagrebu a završio 1934. godine u Karlovcu. Zbog ljevičarskih i ideoloških pogleda bio je isključivan iz škole te uhićivan. Od 1935. godine učiteljevao je u Tasovčićima (BiH), gdje je sudjelovao u utemeljivanju i radu Narodne čitaonice te bio zaslužan za osnutak društva „Seljačko kolo“ i mjesne knjižnice. Godine 1938. položio je učiteljski ispit u Cetinju, a od 1939. do premještaja u Cazin 1941. godine studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Prvim stihovima javio se u časopisu Mladost (1929., 1931. – 1933.), a pjesme, pripovijetke i crtice objavljivao u periodicima Selo i grad (1932. – 1933.), Snaga (1932.), Glas (1933.), Hrvatska revija 1933. – 1934., 1941.), Kronika (1933.), Dani i ljudi (1935. – 1936., 1941.), Književnik (1937. – 1938.), Naša stvarnost (1938.) i Izraz (1939. – 1940.). U teorijsko-pedagoškom radu istaknuo se kao kritičar pedagogije „radne škole“. Sudjelujući u radu kulturno-pripomoćne zadruge „Ivan Filipović“ (1937.) te proučavajući hrvatske školske prilike, upozoravao je na nemogućnost ostvarivanja „nove škole“ bez gospodarske reorganizacije društva i temeljite promjene materijalne osnove škole. Studijom Problem škole rada (Zagreb, 1935.) i raspravama o dodirnim točkama školskoga i izvanškolskoga rada, uzrocima neuspjeha „nove škole“, materijalnom stanju škole i utjecaju imovnoga stanja obitelji na uspjeh školske djece te dužnostima učitelja (Hrvatski učiteljski dom, 1937.; Napredak, 1938. – 1940.; Naši dani, 1938.) prvi je u Hrvatskoj teorijski uopćio težnje mladoga marksistički orijentiranoga učiteljskog naraštaja.

Bio je zatočen u ustaškom logoru kao komunist i partijski agitator, te ubijen u Staroj Gradiški nakon pokušaja bijega 29. rujna 1942. godine. Njegovo ime svojevremeno je nosila đurđevečka osnovna škola.

DJELA: „Srce nad ravnicom“ (Đurđevac, 1933. i 1968.), „Natopljene brazde“ (Zagreb, 1939.), „Lice dana“ (Zagreb, 1940.), „Pjesme i proza“ (Zagreb, 1946.) i „Sabrana djela“ (Đurđevac, 1978.).