Svako liturgijsko vrijeme u crkvenoj godini prate određene pjesme s karakterističnim tekstom i melodijom koja odgovara tom razdoblju. Tako je i u korizmeno vrijeme, kada vjernici u obredima sudjeluju pjevanjem. Poznate su nam mnoge korizmene pjesme i popijevke, ali osim njih postoje i hrvatske pučke korizmene popijevke koje je hrvatski narod stvarao kroz vjekove. Nekad su se pjevale i u crkvi. Nažalost, više se ne nalaze u današnjim pjesmaricama. Stvarali su ih nepoznati umjetnički nadareni pojedinci. Takva je jedna pjesma zabilježena i u Đurđevcu u dvama rukopisima. Pjesma je na kajkavskom, ali ne na đurđevečkom. Dakle, pjevala se širom kajkavskih krajeva. Riječ je o tekstu bez nota. Naslov pjesme je O, grešna duša, poglej Jezuša! Nalazimo je rukopisnoj pjesmarici Đurđevčana Ivana Kundačića, koja je spisana početkom prošlog stoljeća. Drugi izvor je rukopis jedne Đurđevčanke, koja je tekst pjesme prepisala iz Kundačićeve pjesmarice, ili ga je pisala prema sjećanju. Prijepis se od originala razlikuje tek u detaljima koji su rezultat lošije pismenosti dotične osobe. Pjesma zacijelo potječe iz neke od starih kajkavskih pjesmarica, što bi, dakako, trebalo utvrditi daljnjim istraživanjem. Poznato je da se pjevala i u Međimurju.

O, GREŠNA DUŠA, POGLEJ JEZUŠA!

O, grešna duša, poglej Jezuša

kam je postavljen, na kaj spravljen.

Za nas prežuhku, trpel je muku.

Njegva postelja s križnoga drva

tvrda i žmehka, jako je teška.

Na njoj tielo leži mu cielo.

Glava zevsema, vanjkuša nema

koruna s trnja je njegvo zglavje.

Trnje bodeče v glavu mu seče.

Ruke razvite, noge pribite

šibjem zesečen, do gola slečen.

i rebro sveto s kopljem predrto.

Krvca rumena sva je scurela

draga i sveta, do kapi vzeta.

Svaka žilica s krvčicom šprica.

Ne ga štel nitko zagovoriti

nit polek njega kaj svedočiti.

Svi skupa kričiju, pri stupu biju.

Ne ga štel nitko onda spoznati

samo žalostna njegova mati.

Ona ga javče i žuhko plače.

Najte me, prosim, na stran terati