Valača je bio predmet kojeg se moglo naći u svakoj boljoj kući, pogotovo u onoj u kojoj je družina bila brojna. Sastojala se od uspravne četvrtaste gredice koja je na sebi sa svih strana imala utaknute police u obliku križa. Obično je bila pričvršćena na stropnoj gredi u određenoj prostoriji kuće. Riječ je o svojevrsnoj polici na kojoj se odlagao i čuvao kruh, a mogla je poslužiti i za odlaganje drugih trajnijih namirnica. Kao takva bila je nedostupna miševima i djeci. Prema priloženoj fotografiji, na dotičnu valaču stalo je i do 10 hljebova kruha. Gdje je obitelj bila brojnija, tu je trebalo više hrane i kruha, a kruh se nije pekao hljeb po hljeb, već jednom tjedno po nekoliko njih, ovisno o broju ukućana. Stoga je valača bila jedino rješenje. Da ne bi krivo shvatili, nije ništa loše što je kruh bio nedostupan djeci. Nekad se blagovalo tri puta dnevno i mimo toga nije bilo nikakvih obroka jer se pored brojnih poslova u kući i na polju nije imalo vremena udovoljavati željama za hranom kao današnjoj djeci. Takav je bio običaj.