Bogatiji seljaci spremali su žito v ambare, a siromašniji v lajte. Lajt je domaći naziv za drvenu posudu u kojoj se čuvalo žito. Za prvotni lajt služio je komad izdubljenog debla kakve stare vrbe ili kojeg drugog mekog drveta, kojem se pribilo dno. Zvali su ih štubli ili lagvi za žito. Noviji lajti izrađivani su od dasaka u obliku velikog sanduka. Držali su ih f komoraj i na tavanu. Lajt od debla imao je i poklopac, a lajt sandučar bio je otvoren. Sandučara su kao takvog zimi često zloupotrebljavale mačke, koje su u žitu obavljale nuždu i zatrpavale izmet na sveopće oduševljenje ukućana, pogotovo onih koji su grabili žito za meljavu. Ponešto manje takve posude služile su i za držanje brašna, a na fotografiji vidimo da je takva posuda mogla biti i djelo bačvara. Sandučar za brašno s poklopcem sastojao se od nekoliko pretinaca, obično tri. U svakom se nalazila različita vrsta brašna; nuler, cvajer, drajer… Da se brašno ne bi pomiješalo, nerijetko je na unutrašnjoj strani poklopca iznad svakog pretinca olovkom bila upisana vrsta brašna.