Đurđevec pamti brojne učitelje, posebice Emilijana (Milan) Poljaka. U Đurđevcu je počeo službovati početkom školske godine 1887/88. Prije toga učiteljevao je u Ozlju (1884. – 1887.). Njegovom nesebičnom radu u školi svakako treba pridodati aktivnosti i na društvenom planu. Kao jedan od suosnivača podružnice Gospodarskoga društva u Đurđevcu dao je velik doprinos razvoju ondašnje poljoprivrede. Bio je član upravnog odbora (1891. – listopad 1902.), blagajnik (listopad 1902. – 1907.) i tajnik podružnice (1907.), kao i tajnik kotarskoga Učiteljskog društva (od 1891.). Priredio je  bezbroj raznih stručnih poljoprivrednih predavanja u Đurđevcu i obližnjim mjestima. Ujedno je bio i član ravnateljstva Zadruge za uzajamnu pomoć (1897.), član i povjerenik Matice hrvatske (od 1894.), Hrvatskoga starinarskog društva (od 1895.) i Hrvatskoga pedagogijsko-književnog zbora (od 1888.). Svojim zapažanjima i savjetima javljao se u Gospodarskom listu (1893.) i virovskom Podravcu (1895., 1896.) u kojima je objavio desetak članaka o stanju poljoprivrede na đurđevečkom području. U nekoliko članaka pisao je i o đurđevečkom školstvu u bjelovarskoj Nezavisnosti, te u Napretku (1887. – 1888.). Bio je omiljen  i cijenjen kod đurđevečkog puka. Na radnom mjestu upoznao je domaću učiteljicu Anku Šostarec (1855. – 1916.) te  1888. godine postao đurđevačkim zetom. Imali su dvoje djece, Stjepana (1889.), uglednog neurologa,  i Ankicu (1892.). Poljak rođen je u Zagrebu 1863. a umro u Đurđevcu 20. srpnja 1929. godine.