Čerep je kao građevni materijal prisutan u Podravini otprilike od sredine 19. stoljeća. Potvrdu tome nalazimo na katastarskoj karti iz 1868. godine na primjeru Đurđevca. Na karti su kuće označene žutom i crvenom bojom. Žuta boja predstavlja drvenu kuću a crvena zidanicu. Osim slame, kao pokrov služila je i šindra, kalane hrastove daščice. Zidanice su u manjini. To su uglavnom krajiške zgrade (kapetanija, upravne zgrade), časničke kuće, župna crkva, škola, te kuće imućnijih veleposjednika, obrtnika, trgovaca i seljaka. Budući da su slama i šindra bile vrlo podložne požarima, koji su znali poharati i po nekoliko desetaka kuća i gospodarskih objekata, zemaljska je vlada naredila (naredbom br. 10.378 od 14. ožujka 1892.) da se kuće moraju pokrivati crijepom. Vjerojatno se to odnosilo samo na novogradnje. Crijep se izrađivao od gline kao i opeka. Isprva se pekao u malim količinama u poljskim općinskim ciglana, a potom u kružnim pećima u velikim ciglanama. U njima se mogla proizvesti velika količina za kratko vrijeme, pa je time crijep bio dostupniji i jeftiniji.

Bio je to crijep zvan biber (njem. dabar), jer je nalik dabrovu repu. Možemo ga i danas vidjeti na pojedinim starim zgradama kako odolijeva vremenu, a pogotovo na etno-kućama gdje još uvijek dobro služi svojoj svrsi. Crijep je ravan, s jednim nosom, te zaokružen na donjoj strani. Njime se pokrivalo na dva načina; krunskim i dvostrukim pokrivanjem. Kod dvostrukog pokrivanja krova na svakoj nosivoj letvici leži jedan niz biber crijepa. Biber se međusobno pokriva tako da treći pokrivni niz prekriva prvi niz za visinu pokrivanja. Kod krunskog pokrivanja na svakoj nosivoj letvici leže dva niza biber crijepa (ležišni sloj i pokrivni sloj) tako da međusobno formiraju pravilan poluspoj. Osim za pokrov služio je i kod zidanja kad je trebalo gdje potumplati zid radi uštede morta (žbuke) za zidanje i frajajne. Imao je još nekoliko vrlo praktičnih i korisnih primjena. Moglo ga se često vidjeti u svakoj kući kako se grije na peći. Zimi se takav ugrijani biber zamatao u krpe i stavljao na blazinu da čovjek legne u toplu postelju. Ujedno je služio i za ublažavanje bolova kostobolje, išijasa i raznih upala. Pregrijani je pak crijep često znao ostaviti smeđi trag, pa čak i spaliti blazinu. Stoga je mnogima bilo nejasno zašto je blazina bila spaljena na nekoliko mjesta. Takav crijep, a pogotovo cigel, stavljao se i u kola pod noge da grije stopala dok se kretalo na dalji put (na konak, v melin, na pijac…).