Kongluf (kuglof, nabujak) vrsta je starog podravskog kolača. Peče se u glinenoj posudi s rebrastim stijekama, zvanoj konglufenka. Takve posude različitih veličina izrađivali su mjesni lončari. Za pripremu tijesta upotrebljavalo se bijelo pšenično brašno, kao za diganko, malo soli, guščja ili svinjska mast, domaći kvas i jaje. Tijesto se mijesilo s mlakim mlijekom, slatkim ili kiselim. Mijesi se dok se tijesto prestane lijepiti za prste, i dok se ne pojave mjehurići. Posuda s tijestom prekrije se krpom i stavi na toplo da se tijesto odmori. U kongluf se mogao staviti i nadjev od oraha, maka, grožđica i slično. Tijesto se razvaljalo da se nadjene, zatim zamotalo u krug poput puževe kućice i stavilo u posudu premazanu hladnom mašću.

Gornji dio konglufa malo se premazao mašću i jajetom da dobije caklinu. Naravno da je tijesto moglo biti i bez nadjeva, ovisno o prigodi u kojoj se kolač peče.

Kongluf se priprema uglavnom za Božić, i mnogi ga smatraju božićnim kolačem. Neki su pekli dva i više konglufa. Jedan, bez nadjeva, stajao je na božićnom stolu uz sjemenje, i taj se nije jeo jer bi se tijesto osušilo tijekom blagdana, dok je ostale jela družina. Prvotni se nije bacao, nego je poslužio kao jelo kokošima ili svinjama. Manje je poznato da je kongluf predstavljao i svadbeni kolač, u Đurđevcu na primjer, i to za vrijeme svadbenih običaja kakve mi danas ne pamtimo, dakle još u 19. stoljeću.