Starinski naziv koji se koristio za one koji su crkvi svirali orgulje i vodili zborove, a u starija vremena istodobno podučavali učenike bio je „školnik“. U Đurđevcu se do današnjih dana pamte takvi školnici među kojima je i Josip Lovašen.

Josip Lovašen rođen je u Đurđevcu 4. travnja 1918. godine u mnogobrojnoj obitelji Martina i Marije Lovašen rođ. Pavec. Osnovnu školu i četiri razreda građanske škole završio je u rodnome Đurđevcu te je 1935. godine polazio tečaj za trgovačkog pomoćnika. Istodobno je bio aktivan u društvenom, a pogotovo vjerskom životu u Đurđevcu gdje je blisko surađivao sa župnikom Jakovom Novoselom. Bio je član Prosvjetnog društva „Zrinski“ u kojem je bio voditelj jedne od sekcija. Osim toga, vodio je i uvježbavao župni zbor koji je 1924. godine osnovao kapelan, a kasnije župnik, Jakov Novosel. Godine 1939. zasnovao je obitelj s Đurđevčankom Marijom Kelić (1920. – 2011.) i postao ocem jedne kćeri i jednog sina. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao knjigovođa i poslovođa u Gospodarskoj zadruzi. Orguljao je u župnoj crkvi u Đurđevcu od 1937. do 1960. godine kada su tu službu preuzele časne sestre. Umro je 21. rujna 1979. godine.

Zanimljivo je da je uz školstvo u Đurđevcu vezan još jedan Đurđevčanin koji je nosio ime Josip Lovašen. Bio je to ravnatelj građanske škole u Đurđevcu 1920-ih i početkom 1930-h godina i iz njegova pera potječu vrijedni zapisi u Spomenici škole. Njegovo je ime zabilježeno na jednome od vitraja u župnoj crkvi svetog mučenika Jurja u Đurđevcu koji su darovali upravitelji i učitelji đurđevečke osnovne i građanske škole i ne treba ga poistovjećivati s imenom Josipa Lovašena koji je živio od 1918. do 1979. godine.