Eduard (Edo) Kreszinger rođen je u Đurđevcu 7. ožujka 1920. godine kao sin Matije Josipa i Marije Kreszinger rođ. Virgei. Potječe iz poznate i ugledne đurđevečke obrtničke obitelji. U ranome djetinjstvu počeo se baviti sviranjem i sportom. Kako je u sklopu sportskog kluba (društva) Graničar u Đurđevcu djelovala i biciklistička sekcija, tako se kao biciklist u taj klub učlanio i Eduard Kreszinger 1930. godine. Bilo je to „zlatno doba“ tzv. Biciklističkog kluba Graničar čijim se uspjesima pridružio i Kreszinger koji je 1931. godine osvojio brdsko prvenstvo Hrvatske u kategoriji mlađih juniora. Tijekom ranih 1930-ih godina često je sudjelovao i pobjeđivao na utrkama u Đurđevcu, Koprivnici, Bjelovaru, Varaždinu, Zagrebu i drugdje.
Godine 1936. Eduard Kreszinger pošao je u Beč na Muzičku akademiju gdje je do listopada 1939. godine studirao Klavir i Harmoniku. U Beču je bio član Wiener sport vereina i vozio na različitim biciklističkim utrkama u Austriji. Po povratku u Đurđevec osnovao je Jazz sastav Sportskog društva Graničar u kojem je svirao harmoniku. Kreszinger se aktivno bavio biciklizmom i poslije Drugog svjetskog rata te je sudjelovao na mnogim biciklističkim utrkama diljem Hrvatske pronoseći ime đurđevečkog Graničara. U tome je klubu od 1952. do 1956. godine bio član uprave, a zanimljivo je da je u sklopu Graničara osnovao i vodio Stolnotenisku sekciju.
Mnogima je Eduard Kreszinger poznat kao vrstan glazbenik koji je od 1950-ih godina kao glazbeni pedagog podučio i odgojio generacije svirača različitih glazbala iz Đurđevca i okolice. Obnovio je i zapisao tekst himne Graničara te komponirao mnoge popularne skladbe. Sudjelovao je u organizaciji mnogih glazbenih i kulturnih priredbi u Đurđevcu, organizirao je koncerte i na mnoge se načine istaknuo kao kulturni djelatnik. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Grada Đurđevca 2002. godine. Umro je u Đurđevcu 9. lipnja 2018. godine.
Izvor: Tomica, Josip. „Eduard Kreszinger – športaš i muzičar“, Hodalić, Ivan i suradnici. Graničar 1919. – 1999., Đurđevac: Centar za kulturu Đurđevac, 2000.
KOMENTARI