Svi koji su pokušavali istraživati povijest svoje obitelji susreli su se s tri vrste crkvenih matičnih knjiga: krštenih (rođenih), vjenčanih i umrlih (pokopanih). Podaci iz matičnih knjiga, osim što svjedoče o najvažnijim životnim događajima ljudi koji su živjeli u prošlosti, govore i o mnogim drugim pojavama i načinu života u prošlosti. Posebno koristan povijesni izvor su matične knjige umrlih u kojima se od XIX. stoljeća pojavljuje i rubrika u kojoj se upisuje uzrok smrti. Takvi podaci svjedoče o načinu životu u prošlosti, bolestima od kojih su ljudi najčešće bolovali, o epidemijama koje su vladale u nekim naseljima, smrtnosti djece, neobičnim slučajevima smrti kao što su različite nesreće i ubojstva te još mnogo toga. Ipak, podatke o uzrocima smrti, pogotovo kad je riječ o bolestima, treba uzimati s rezervom jer su zapisivači često zabilježili tek simptome neke bolesti. To je razumljivo s obzirom da je tek rijetke oboljele pregledavao liječnik, a ljudi tog doba nisu bili informirani o medicini kao što je to danas.

Možete li zamisliti da je u XVIII. i XIX. stoljeću svako drugo dijete u obitelji umrlo još u dječjoj dobi? Posebno su na udaru bila prvorođena djeca i blizanci koji su bili slabiji. Kod velikog broja djece kao uzrok smrti zapisano je da je to bio kašalj. Je li kašalj bio posljedica neke ozbiljnije bolesti ili pak obične prehlade, ne možemo znati. Od kašlja su umirali i odrasli. Jeste li znali da su gripa i prehlada među najčešćim uzrocima smrti? Među uzrocima smrti ima i neobičnih slučajeva kao što su smrtne ozljede zadobivene od konja, na radu u šumi, ubojstva i samoubojstva te slučajno ili namjerno (dvoboji) ranjavanje oružjem. Udar groma i utapanje pojavljuju se kao čest uzrok smrti. U maticama umrlih koje su vođene na latinskome jeziku neki od uzroka smrti su ovi: debilitas, hydrops, phtysis, atrophia, marasmus, paralysis pulmonum, cancer, febris, hemorragia, apoplexia, morbilli, anasarca, disenteria, angina membrana, convulsiones, delirium tremens, pneumonia, cachexia, …