Uzgoj fazana za lov ima dugu tradiciju u Đurđevcu. Njime se u početku bavilo lokalno lovačko društvo u prvoj polovici 20. stoljeća. Nažalost, pouzdanih podataka o godini osnivanja lovačkog društva i početku uzgoja fazana nema, ali postoji podatak da je Emanuel Braun, đurđevečki industrijalac, od lovačkoga društva preuzeo lovište, te na Pustari, odnosno obiteljskome imanju na Đurđevečkim peskima nastavio s uzgojem fazana. Na tim temeljima stvorio je prvo umjetno uzgajalište fazana u Hrvatskoj. U ratnim i poslijeratnim zbivanjima imanje Braunovih je propalo, a time i uzgajalište. Tek 1963. godine Šumsko gospodarstvo iz Koprivnice – Pogon Đurđevac, ponovno je pokrenulo uzgajalište, te osnovalo fazaneriju na površini od 12 hektara. Do 1966. godine uzgojeno je i pušteno u lovište oko 15.000 fazana i 5.000 poljskih jarebica. Iste godine fazanerija je proširena za uzgoj dodatnih 10.000 fazana i 20.000 jarebica godišnje. U to vrijeme godišnje se u lovište puštalo oko 12.000 fazana i 4.000 jarebica. Osim toga, fazanerija je posjedovala inkubator za valjenje 11.000 pilića. Nakon što su se pilići izvalili stavljani su u zimovnike ili volijere, gdje su dva mjeseca rasli do puštanja. U deset volijera moglo se uzgajati 20.000 pilića. U podizanje fazanerije utrošeno je oko milijun tadašnjih novih dinara. Tadašnji voditelj fazanerije bio je Andrija Sraček. Divljač je uzgajana za potrebe lova, jer su u lovište tadašnjeg lovačkog društva Jedinstvo, talijanski, njemački, švicarski i francuski lovci dolazili u lov. Isto tako, fazani su prodavani i lovačkim društvima za popunjavanje i obnavljanje fonda pernate divljači. Za jednog ubijenog fazana stranci su plaćali četiri a za jarebicu tri dolara. Do 1970. godine pogon je proširen za uzgoj još deset tisuća komada pernate divljači. Tako je fazanerija 1969. ostvarila rekordni prihod od 110 tisuća dolara, a 1971. godine 80 tisuća dolara. Fazanerija je krajem 1980-ih prestala s radom, ali je tradiciju nastavila privatno fazanerija na Grkinama.