U vrijeme vladavine hrvatskoga bana Dragutina Khuen-Hedervaryja (1883. – 1903.) brojni su mjesni državni činovnici nesmiljeno djelovali protiv hrvatskoga puka svojim drskim, nasilničkim, klevetničkim i sličnim postupcima ne bi li se još više dodvorili vlasti i učvrstili svoje pozicije u društvu. Jedan takav slučaj zabilježen je u Molvama, o čemu se moglo pročitati u tadašnjim lokalnim novinama. Takav glas pratio je šumskog ovrhovoditelja Nikolu Jakovljevića i općinskoga načelnika u Virju Stjepana Pokca. Za Jakovljevića se proširio glas da je revolverom prijetio ljudima, tukao ih i pisao lažne prijave. Time je nastavio i dalje. Tako je na sam Uskrs te godine bezrazložno banuo u župni ured u Molvama ušavši u blagovaonicu i spavaonicu župnika Blaža Tomašića, nakon čega je istjeran. Poslije izvjesnog vremena tužio je župnika, kapelana Bažulića u Virju i virovskoga tiskara Peroslava Ljubića da su ga tukli i opekli vrućim željezom, te da je jedva živ pobjegao, što bi mu malotko povjerovao. Na sudu je prijetio i pozvao ih čak na dvoboj. Ljubić je slučaj komentirao u svojim novinama „da se ovaj činovnik ponaša kao da je u Turskoj“. Vlast je svoje činovnike štitila, pa ne čudi da su sva trojica dobila po 15 forinti kazne, ali je ona ipak povučena nakon žalbe. Međutim, Jakovljević je na kraju ipak izvukao deblji kraj. Ljubić je o slučaju pisao u Bjelovar Velikom županu Milutinu pl. Kukuljeviću, pa je Jakovljević konačno otpušten iz službe. Do toga ne bi došlo da Jakovljević u svojim postupcima nije pretjerao, a i lako mu je bilo maltretirati običan puk koji se s njime nije mogao bosti, sve dok nije naletio na ljude koji su mu svojim ugledom stali na kraj.

ŠADEK, Vladimir. Molvarska Podravina i druge teme. Izbor studija i radova, Molve, 2008., 76