Revolucionarne 1848. godine dogodile su se mnoge značajne političke i društvene promjene. Značilo je to nove slobode i pravice, no one nisu bile jednako podijeljene žiteljima civilnog i vojnog dijela hrvatskih zemalja. Zato su se žitelji mnogih naselja pisanim putem i osobno obraćali Hrvatskom državnom saboru koji je zasjedao u lipnju 1848. godine u Zagrebu sa svojim molbama i zahtijevanjima.

Tako su 4. lipnja 1848. godine učini i krajiški li graničarski majstori iz Virja koji su tražili da se osigura jednakopravnost u plaćanju poreza i drugih davanja na području Provincijala i Vojne krajine, budući da su krajiški majstori plaćali višu obrtninu i mjestarinu (placarinu) na sajmovima na području Vojne krajine, odnosno u mjestima stanovanja.

Zato su uputili dvojicu poslanika kojima su izradili i pismo imenovano na „miloztivno i previszoko postuvano Poglavarsztvo“ u kojem traže da obrtnici iz Krajine i civilnog dijela mogu svoje proizvode prodavati po jednakim cijenama i pod jednakim uvjetima. Imena majstora iz Virja je tom prilikom na dokument zapisao Mijo Milek. Majstori i majstorice iz Virja koji su se 1848. godine obratili Hrvatskom državom saboru bili su: Stjepan Jakupec, Adam Fundak, Josip Pehanski, Mato Pintar, Josip Frajt, Josip Fogel, Mijo Pintar, Josip Štauber, Andrija Galić, Mijo Lalić, Ivan Kopljarević, Pavao Lukač, Toma Baruškin, Jakob Kucel, Martin Pankarić, Ivan Pisačić, Agata Vrabec, Ana Baruškin, Mara Petek, Martin Bešenić, Ivan Milek, Mijo Milek, Mijo Senjan, Ivan Fundak, Grgur Krčmar, Josip Piskor, Ivan Lukač, Šimun Sabolić, Luka Dobrovolec, Gertruda Gojšić, Josip Pokec, Đuro Ozimec, Đuro Tkalčec, Mijo Đukešić i Grgur Kemenović.