U povijesti grada Đurđevca redovito se spominje ime hrvatskog bana Petra Keglevića. No, taj spomen ne potječe od nečega dobrog nego od njegove neslavne uloge u zaposjedanju imanja u Podravini i Međimurju poslije smrti zeta mu Gašpara Ernušta 1541. godine. Keglević se poslužio prijevarom i silom je nastojao zagospodariti posjedima u Podravini i Međimurju.

Petar Keglević bio je hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban koji potječe iz ugledne hrvatske plemićke obitelji. Rođen je oko 1500. godine, a već kao mladić istaknuo se u borbama s Osmanlijama. Pošto je zbog osmanskih osvajanja izgubio obiteljska imanja u središnjoj Hrvatskoj, stekao je posjede u sjevernoj Hrvatskoj. Pristajanje na stranu kralja Ferdinanda Habsburškog u doba prijestolnih borbi omogućilo mu je daljnje napredovanje u visokom službama. Posjede je stjecao i ženidbenim vezama. Tako je Keglevićeva kćer Ana bila udana za Gašpara Ernušta, posljednjeg muškog člana te obitelji. Kada je 1541. godine Ernušt umro, njegovi posjedi, među kojima je bio i Đurđevec, trebali su biti vraćeni u ruke kralja. Tome se usprotivio siloviti ban Keglević. Smatrao je da Ernuštova imanja treba baštiniti njegova udovica Ana. Keglević je čak lagao pred kraljem da njegova kćer Ana Ernušt trudna te da će on čuvati imanja za dijete koje će se roditi i baštiniti očeva imanja. Iako Ana Ernušt rođ. Keglević nije nikada rodila Ernuštvo dijete i laž je razotkrivena, ban Petar Keglević nije odustajao od svojeg nauma. Započela je mučna borba između Keglevića i vojskovođa koje je angažirao vladar kako bi u svoje ruke vratio imanja pokojnog Ernušta. Borbe su trajale nekoliko godina, a napokon je nekadašnjim Ernuštovim imanjima, prema kraljevoj volji, zagospodario Nikola Zrinski. Keglević je izgubio bansku čast te ga je novi hrvatski ban Nikola Zrinski svladao 1546. godine i zatočio u utvrdi Kostel. Uskoro je Keglević dobio pomilovanje, a obitelj uspjela vratiti dio imanja. Petar Keglević umro je 1554. ili 1555. godine, a pokopan je u župnoj crkvi u Pregradi.