Mijo Maitz rodio se 1848. u Vedenburgu. Kao mesar u potrazi za poslom doselio se u Đurđevec 1874. godine. O početku njegova života u Đurđevcu malo se zna. Pretpostavlja se da je radio u mesnici kod veleposjedničke obitelji Nöthig. Mesnica se nalazila uz njihovu gostionicu „K ugarskom kralju“, u zgradi s prostranom salom namijenjenom za zabave, koncerte i druga javna okupljanja. Na katu je bilo smješteno svratište sa sobama. Otprilike krajem 19. stoljeća Maitz je iznajmio (ili  kupio) zgradu s gostionicom da bi naposljetku sve završilo u rukama Dragutina Fišera, koji je u njoj vodio Svratište „Preradović“.

Maitz je vjerojatno u Đurđevec stigao s određenim kapitalom, jer radeći samo u mesnici ne bi mogao preuzeti posao od Nöthiga. Očito da je bilo tako jer je početkom 1899. godine postao partnerom Šandora Hirschlera u njegovu paromlinu, jednom od triju đurđevečkih mlinova. Ubrzo nakon toga otkupio je partnerov dio te postao jedinim vlasnikom. Zato su ga i nazivali Majcovim mlinom. Riječ je o mlinu čija se zgrada i danas nalazi u Vinogradskoj ulici. Pored toga, jedan je od osnivača mjesnoga vatrogasnog društva 1890. godine. Gdje je Maitz na kraju završio, također je nepoznato. Jedino se zna da je stanovao na Brvcima u Ribarićevoj kući. Godine 1871. oženio je Josipu rođenu Takač (1853. – 1907.) iz Velike Kaniže u Ugarskoj, koja mu je rodila čak 18 djece. Prema podatcima crkvenih matičnih knjiga može se smatrati da je Maitz boravio u Đurđevcu do početka 1920-ih, budući da mu je sin Tomo umro 1917. godine. Kćer Marija / Micika (rođ. 1882.) udala se 1903. za dr. Petra Majera, đurđevečkog odvjetnika, a kćer Terezija (rođ. 1887.) 1907. godine za Franju Schnura, knjigovođu u Pitomači.