Drvena korita izrađivali su Romi Koritari od mekoga drva. Nekada su korita, kao i drugi slični predmeti, bila veoma tražena na selu jer su imala višestruku primjenu. Pored toga korito je uvijek zbog kakve nezgode ili nepažnje znalo napuknuti, pa se moralo nabaviti novo. Napuknuto korito koje nije bilo za upotrebu za rad s vodom, moglo je poslužiti u neke druge svrhe ako nije puklo po cijeloj dužini. Moglo se osposobiti tako da su se s obje strane pukotine (pucine) izbušile rupe kroz koje se provukla žica (drot) kojom se pukotina čvrsto stegnula. Tom se prilikom pukotina mogla zapuniti komadićem kakve krpe, ili stolarskim tutkalom (kejlem). Romi su ih izrađivali u različitim veličinama: malo (korice), srednje, veće i veliko korito. Malo je korito, na primjer, služilo za pulkajne graja, a u njem su Romkinje nosile svoju djecu. Dijete bi položile u korito na kakve krpe, pokrile ga drugim krpama te zajedno s koritom povezale isparanim trakama od raznih tkanina, te ga nosile pod ruku o bok. Srednje se korito najviše upotrebljavalo pri pranju rublja na vodi a veće za miješenje tijesta za kruh. Korito je prilikom miješenja stajalo na posebno stalku zvano mesalka. Veliko je pak korito svoju primjenu našlo uglavnom pri kolijnu i za pripremu mesa za sušenje. Dakako da su se korita upotrebljavala u različitim poslovima u kući, dvorištu i vrtu (priprema hrane, pranje, držanje namirnica, žita…), pa i djeci za sanjkanje. Za kolijne su se koristila i korita izrađena od dasaka, a djelo su stolarskih majstora. Takva su korita na krajevima imala ručke za nošenje.