Kolovrat je drvena naprava koja je služila za predenje. On je zapravo zamijenio ručno predenje prstima na vreteno i znatno ubrzao sam tijek predenja. Pokretao se pritiskom noge na deščico (pedalu), koja je polugom pokretala kotač. Kotač je pomoću vrpčastog prijenosa velikom brzinom okretao perotnico na čiju je osovinu umetnuta špula. Istovremeno je prelja prstima izvlačila predivo s preslice, a okretanjem perotnice sa špulom, nit provedena kroz osovinu uvrtala se i ispredena namatala na špulo. Izrađivali su ga domaći majstori draksari (tokari), tako da je svaki kolovrat ujedno bio i malo remek-djelo pojedinoga majstora, što se očitavalo u različitim izvedbama pojedinih dijelova, a neki su bili i obojani. Manja inačica kolovrata nazivala se cucok. Etnološka literatura bilježi da se kolovrat masovnije počeo upotrebljavati od početka 20. stoljeća. Dakle, nije bilo kuće koja nije imala barem jednog kolovrata. Predenje na kolovratu odvijalo se zimi po kućama uz druženje i pjesmu, poput čejalca, primjerice. Nakon prestanka domaće proizvodnje platna svi su oni završili na tavanima, a dobar dio njih „pokupili“ su brojni etno-sakupljači i mešetari, kojima se ovaj „drveni stroj“ činio najzanimljivijim. Ostali su propali, tako da ga se danas vrlo rijetko gdje može pronaći, a pogotovo cijelog sa svim dijelovima.

Fotografije snimio Marijan Slunjski