Petar Lukanec (1897. – 1962.)


Lukanec0003
Petar Lukanec (1897. – 1962.).

Osebujni podravski politički aktivist i vrijedni etnograf iz XX. stoljeća Petar (Pero) Lukanec rođen je u Virju 27. lipnja 1897. godine u obitelji Martina i Terezije Lukanec rođ. Katalenčić. Mnogobrojna obitelj Lukanec se podijelila početkom XX. stoljeća pa je Petar nastavio živjeti na području Virjanskih konaka (današnje Novo Virje). Petar Lukanec je iz pučke škole pošao u Nižu gimnaziju u Bjelovar, a zatim i u Nadbiskupsku gimnaziju u Travniku koju je pohađao do početka Velikog rata. Aktivno je sudjelovao u ratnim borbama i to kao časnik austrougarske vojske kada je ranjen i zarobljen u sukobima s Talijanima na Soči, zatim se našao u Ljubljani te na ratištu u Galiciji.

Nakon rata nije nastavio školovanje već se počeo baviti poljoprivredom, a politički se aktivirao kao pristaša HSS-a. Dugogodišnja naobrazba ostavila je traga na Lukancu pa je pisao pjesme, prozu, sociološke rasprave te sakupljao narodno blago u obliku pjesama, poslovica, leksičkog blaga i drugog. U tom je poslu surađivao s Vinkom Žgancom, Franjom Viktorom Šignjarom, Etnografskim muzejom u Zagrebu i drugima. Objavljivao je 1930-ih godina u glasilima: Sklad, Evolucija, Seljački svijet, Podravac i Zbornik za narodni život i običaje. Izdao je i zbirku poslovica i fraza koja je otisnuta 1934. godine.

Svoje političke stavove prvi je puta ozbiljnije izrazio kada se obrušio na Krležin i Hegedušićev način prikazivanja podravskog sela i seljaka. Vjernost HSS-u i orijentacija „u desno“ stajala ga je mnogih neugodnosti nakon Drugog svjetskog rata. Kako se često sukobljavao s komunističkim vlastima dospijevao je u zatvor, bio u samicama gdje je premlaćivan pa čak i odvođen na prisilni rad. Gdje god je mogao, na javnim mjestima je kritizirao tadašnju vlast. Dapače, znao je biti bizaran pa je jednom na bič zavezao Titovu fotografiju i tjerao kravu uz povike: „Moja Šara, posrala maršala!“.

Petar Lukanec bio je otac mnogobrojne obitelji. U braku s Maricom Grivić odgojio je sedmero djece. Umro je u bolnici u Zagrebu 31. siječnja 1962. godine, a pokopan je na groblju u Virju. Hrvatska povjesničarka Mira Kolar Dimitrijević sjeća se Pere Lukanca kao neobičnog asketskog tipa s bradicom, odjevenog u crnu odjeću, poput klerika. Njegov etnografski rad i doprinos Podravini tek bi trebalo proučiti.

 

 

 
comment 

KOMENTARI

Komentari

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!