Groblje u Ferdinandovcu zasnovano je kad i selo, 1844. godine. Mjesto su izabrali krajiški kapetan Rajmund Tarbuk i župnik Ivan Južak. Tarbuk ga je potom dao ograditi drvenim letvicama a župnik je na sredini groblja postavio veliko drveno raspelo s prijašnjega groblja u Brodu. Groblje je svečano blagoslovljeno 10. studenoga iste godine. Premda je za lokaciju groblja pomno odabrano malo povišenije mjesto, okolni se teren u to vrijeme još nalazio na području s visokim podzemnim vodama, što je bila otežavajuća okolnost za ukop pokojnika. O tome je pisano u virovskom Podravcu 1898. godine. Mjesni je izvjestitelj pribilježio: Pokop u Ferdinandovcu obavlja se obično tako, da grobar na plivajući lies stane, te na njemu tako dugo stajati mora, dok teret zemlje ne pritisne lies pod vodu, na kojoj pliva. Jedino na taj način moguće je ovdje mrtvaca pokopati, pa bi stoga bilo skrajne vrieme da se za groblje koje drugo mjesto odredi. Groblje je ipak ostalo na istom mjestu, a problema s visokom podzemnom vodom vremenom se smanjivao kako su se spuštale podzemne vode.