Sredinom 19. stoljeća započeo je proces podržavljenja poštanske službe, odnosno privatnih poštanskih postaja, a trajao je do kraja stoljeća. Poslovanje poštanskih ureda se počelo od tada regulirati posebnim zakonima, a također su se uvodile i razne reforme. S njima se krenulo od početka 1850. godine kada je uvedena poštanska marka kojom se poštarina počela naplaćivati po težini pošiljke, za razliku od prije kada se plaćala po udaljenosti njezina slanja. Tada su uvedeni i poštanski sandučići u koje su se ubacivala pisma za slanje. Postojale su franko i porto marke. Franko-marku plaćao je pošiljatelj a porto-marku primatelj ako je pošiljka bila bez marke. Uvedene su marke od po 1, 2, 3, 6 i 9 novčića, a od 1871. godine u promet su ušle i mađarske marke. U drugoj polovici 19. stoljeća u upotrebu su uvedene papirnate omotnice za pisma, odnosno koverte, od travnja 1860. dopisnice, od 1868. okrugli žigovi s nazivom mjesta i datumom, a od 1885. godine razglednice. Poštanski uredi dijelili su se na erarne i neerarne. Erarni su bili u većim gradovima s velikim prometom, a neerarni u ostalim mjestima gdje su se davali u zakup privatnim osobama. U Đurđevcu je to bio umirovljeni satnik Đuro Predragović. Poštanski službenici nosili su posebne odore koje su se mijenjale tijekom vremena. Uz odoru nosili su i sablju. Poštanski ured u Đurđevcu otvoren je 15. kolovoza 1849., u Virju 1. siječnja 1858., Kloštru 11. siječnja 1891., Ferdinandovcu 1. lipnja 1893., Molvama 18. prosinca 1910., Sesvetama 1. studenoga 1913. i Kalinovcu 16. lipnja 1926. godine.

Izvor: CESAR, Đurđica i Andrej HOZJAN. „Poštanska djelatnost na području sjeverozapadne Hrvatske od 1783. do 1918., Pošta sjeverozapadne Hrvatske, Zagreb-Varaždin, 2002.