Za ovaj dio ženskog rublja poznajemo nekoliko naziva: mider njem.) korzet (franc.) i na hrvatskome steznik. Đurđevečki govor poznaje naziv mider, a ujedno je predstavljao ne samo steznik nego i grudnjak. Seljačke pak žene grudnjak kao žensko rublje ne poznaju sve do prošloga stoljeća. Sam pak grudnjak u novije se vrijeme naziva lajbec. Mider je služio za stezanju struka zbog estetskih razloga. Njegova je uloga bila uspraviti žensku anatomiju, odnosno održavati kralježnicu savršeno ravnom, a grudi spljoštene. Nažalost, mider je loše utjecao na zdravlje žene. Događali su se česti pobačaji i bolesti grudnog koša. Tako je došlo do toga da je austrijski car Josip II. izdao naredbu 1780. godine o zabrani nošenja midera, koja se odnosila i na područje Vojne krajine, odnosno Đurđevečke pukovnije. Dakako da se to nije ticalo seljačkih krajiških žena jer one nisu ni znale što je mider. Odnosilo se to na gospođe iz boljeg društva, vjerojatno na žene iz časničkih obitelji i drugih imućnika. Nakon razvojačenja posebnim je dekretom od 14. kolovoza 1873. godine naredba obuhvatila i žene u školama, prihvatilištima, sirotištima i samostanima. Također se u školu nije smjela prihvatiti nijedna djevojka koja je nosila mider. Pored toga je zemaljski školski ravnatelj naredio da se u polugodišnjim školskim izvještajima mora zabilježiti provodili li se strogo ovaj dvorski dekret.