Riječ je o starom narodnom običaju vezanom uz gradnju kuće, odnosno podizanju građe i krova. Krov je imao određenu simboliku. On je dijelio gornji prostor, odnosno nebo, od donjeg svijeta, to jest ljudi. Bio je granica između dvaju svjetova i mjesto prelaska iz jednog u drugi svijet. Među seljacima uvijek je bilo majstora vičnih gradnji, zidara i cimemana (tesara). Gazda kuće je prije gradnje pronašao potrebnog majstora koji je vodio posao podizanja krova, odnosno građe. Obično je radio s nekoliko pomoćnika ili pak sam, dok su ostali posao obavljali domaćini, susjedi, kumovi… Naročito se to očitavalo prilikom pokrivanja jer je trebalo mnogo ruku za dodavanje crijepa. Kad se postavio zadnji par rogova i zabila prva letva, glavni je majstor (paler), ili domaćin, na čelni rog pričvrstio zastav, odnosno cimer, kako kažu Virovci. Zastav ili cimer bila je zelena grana (grab, hrast, vrba) na koju je postavio darove domaćina: domaće obrisače (ručnike), a u novije vrijeme ropčece (maramice), dučanske robače, štomfe, pa i državnu zastavu. Najvrjedniji dar dobio je glavni majstor. Taj čin bio je simboličko odvraćanje zlih urokljivih sila od kuće i ukućana. Neki su domaćini ovaj čin prakticirali i pri zidanju kuće, gdje je glavnu ulogu imao majstor zidar.