Odavno se već ne vide krave upregnute u kola. No nije to nikakvo čudo jer je skoro isti slučaj i s konjima. Krave su vozile ista kola kao i konji. Razlika je bila samo u rudu prilagođenom jarmu. S muznim kravama obavljali su se svi radovi kao i s konjima, ali se one nisu toliko opterećivale kao konji, pogotovo pri oranju i prijevozu. Stoga je bilo uobičajeno vidjeti gazdu kako hoda uz krave. Za takav rad dobivale su pojačanu hranu, ako se htjelo da daju otprilike istu količinu mlijeka kao inače. Posebno se vodila briga o papcima koji su se često morali čistiti i prikraćivati jer su kao takvi otežavali kretanje. Reklo se da se kravam treba osnažiti roga. Taj posao radili su kovači, kao i kod konja. Vlasnici su također vodili brigu i o urednosti svojih krava jer su njima vozili ulicom i poljem, pa su nastojali da im ne budu zasrane, nepočesane i neoprani repov. Kola su vukle pomoću jarma klinom pričvršćenog za rud. Jarem je u stvari drveni okvir (dvije usporedne gredice iznad i ispod vrata) koji se kravama stavljao preko glave a sa strane se učvrstio z lodicom,svojevrsnim graničnikom. Lodic je mogao biti drveni i metalni. Gornji dio ruda nazivao se plečnica, jer je ležao odmah iza vrata na leđima krave, te podbrajne, donjeg dijela. Jaram za jednu voznu kravu nazivao se jarmič. Za upravljanje kravama upotrebljavale su se vojke načinjene od tankog užeta. Povikom hok skretale su ulijevo a povikom čale udesno. Volovi su nekad također bili zapregneni v jarem. Vozne krave posjedovale su siromašnije obitelji.

Fotografije: https://virje.hr/galerije/virje-nekad/