Vaclav Aubrecht (5. V. 1869.) i Katarina Cihlarova (23. XI.  1874.) doselili su se iz Češke u potrazi za poslom. Vaclav je u Đurđevcu radio kao kobasičar (1895. – 1898.), a nakon toga vratio se u domovinu. U Đurđevcu mu se rodio sin Franjo (10. X. 1896.) i kćer Marija (1898.). Poznati podatci o Franjinu životu u Češkoj počinju s Prvim svjetskim ratom. Za hrabro sudjelovanje u ratu primio je čak sedam odlikovanja. Poslije rata ostao je raditi u vojsci u konjaničkoj pukovniji br. 5 u Nové Zámky, a poslije u Košicama i Pardubicama u pukovniji br. 8. Tu je i živio. Bio je polaznik Vojne konjičke škole i škole jahanja. Napredovao je do čina bojnika. Postao je vrstan jahač na prepone te postigao mnoge uspjehe na konjičkim natjecanjima u razdoblju od 1928. do 1948. godine. Kao obavještajac sudjelovao je u Drugome svjetskom ratu od 1939. godine u skupini generala Eliaša. Poslije je zapovijedao pokretom otpora u istočnoj Češkoj pod kontrolom Engleza. Jedan je od organizatora prihvata grupe Čeha koja je 27. svibnja 1942. godine izvršila atentat na protektora Češke i Moravske Reinharda Heydricha. Godine 1948. sudjelovao je u Antikomunističkom otporu pa su ga uhitile komunističke vlasti i osudile na 25 godina zatvora. Amnestiran je 1960., a 1965. godine presuda je proglašena nezakonitom. Umro je u Pragu 1985. godine. Oženio je Milenu Ryšankovu. U braku im se rodila Milena (1927.), kasnije udana Dolanska, i sin Vladimir (1930.), bankovni činovnik u Austriji.