Jedan predmet iz katoličkoga vjerničkog života koji je kod nas obilježavao prvu polovicu 20. stoljeća je škapular. Da bi znali o čemu se radi valja pojasniti ovaj pojam. Neki redovnici, kao benediktinci, karmelićani i dominikanci, primjerice, nosili su preko habita (redovničke haljine) odijelo, poput današnje svećeničke misne haljine (kazule), od običnoga sukna. Ova haljina zove se škapular (scapulare), što bi značilo odjeća koja pokriva pleća, naplećak.

Kad su redovnici htjeli dozvolom sv. Stolice vjernike učiniti dionicima duhovnih blagodati svoga redovničkoga života, ujedinjujući ih svojim redovima u kongregacijama i bratovštinama, dali su im za dokaz toga ujedinjenja kakav znak svoga reda (konopac, škapular i sl.). Tako su nastali manji škapulari koji su zamjenjivali redovničku haljinu. Takav se manji škapular sastojao od dvije suknene krpice međusobno spojene dvjema vrpcama. Krpice su bile boje kao i habit određenih redovnika. Boja karmelskog škapulara i reda i trećeg reda sv. Franje je smeđa. Na primjer, tko je htio primiti karmelski škapular morao je stupiti u istoimenu bratovštinu. Papa Pio X. je 1910. godine dozvolio je da se umjesto njega može nositi medaljicu na čijoj je jednoj strani bila otisnuta slika Srca Isusova, a na drugoj slika Majke Božje.

Medaljicu je blagoslivljao ovlašteni svećenik, pa je svrstavamo u blagoslovine. Medaljicu se žene morale nositi stalno o vratu, a muškarci obično u džepu  ili na lančiću. Upravo takve medaljice nosile su naše bake i prabake. Zvale su ih zvale škapularima. Na priloženoj fotografiji vidimo župnu procesiju u Đurđevcu iz spomenutog razdoblja, na kojoj vidimo nekoliko djevojaka koje nose škapular-medaljicu na baršunskoj vrpci oko vrata. U Đurđevcu su takve djevojke i žene ironično nazivali škapularkama, pod čim su podrazumijevali one koje su previše odane vjeri i molitvama.

Izvor: BENIGAR, Aleksije. Pouka o karmelskom škapularu, Varaždin, 1917.; https://www.bitno.net /vjera/formacija/karmelski-skapular/