Pored postojeće mjesne čitaonice u Đurđevcu radićevci su na čelu s Tomom Jalžabetićem 4. ožujka 1906. godine osnovali Pučku knjižnicu. Smjestili su je u zgradu njihove Hrvatske seljačke zadruge na glavnom trgu preko puta župne crkve. O osnivanju knjižnice pisao je sam Jalžabetić u lokalnim novinama. Budući da radićevci nisu bili omiljeni od ostatka vijećnika općinskog poglavarstva, Jalžabetić im je priložio prijepis knjižničnih pravila od Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, po kojima su radili, samo kako bi uvjerio poglavarstvo da ovdje nije riječ o političkoj smicalici nego o osnivanju kulturne institucije. Poglavarstvo na njihov zahtjev nije htjelo objaviti čak ni oglas mještanima da je knjižnica utemeljena. Jalžabetić je primijetio da su knjižnicu morali osnovati mjesni školovani ljudi, a ne seljaci, koji su zbog toga imali probleme. Uz to je javno pozvao mještane da knjigama i novcem pomognu knjižnicu. Liječnik Lujo Harazim poklonio je 20 knjiga, Andrija Kolar 10 a Jalžabetić 7 knjiga. Pobliža saznanja o daljnjem radu knjižnice zasad nisu poznata.