Narodna čitaonica u Đurđevcu ima vrlo dugu tradiciju. Osnovana je naime ubrzo nakon razvojačenja Vojne krajine 1870-ih godina. Kako su izgledale skupštine đurđevečke čitaonice tih godina i što se u čitaonici sve događalo svjedoče nam novinski izvještaji. Jedan takav iz veljače 1877. godine govori o održanoj glavnoj skupštini narodne čitaonice u Đurđevcu i veselim proslavama u veljači iste godine.

Iz spomenutog povijesnog izvora doznajemo da je potpredsjednik đurđevečke narodne čitaonice bio gospodin Điketa koji je na glavnoj skupštini održanoj 16. siječnja 1877. godine podnio godišnji izvještaj. Blagajnik je bio dr. Petar Zrelec koji je podnio financijsko izvješće. Istom prilikom izabrano je i novo ravnateljstvo čitaonice. Predsjednikom je postao sudac Mladenović, potpredsjednikom tadašnji đurđevečki načelnik Martin Peršić, dok je zapisničar od tada bio đurđevečki kapelan velečasni gospodin Mijo Bogadek. Odbornici su ostali isti kao i do tada: Aleksandar Fibić, Đuro Semeraj, Josip Kohn i Điketa.

Prva akcija novog ravnateljstva bilo je organiziranje svečanog plesa (bala) koji je održan 1. veljače 1877. godine u prostorima čitaonice. Na ples, koji je uz zdravice, pjesmu i veselje potrajao do jutra, stigla su gospoda iz Đurđevca, Virja, Novigrada pa čak i iz Bjelovara. Bio je do prvi „gospodski“ ples u Đurđevcu te godine. Prostori čitaonice u kojima je ona djelovala i gdje je održan opisani ples nalazili su se u nedavno srušenoj zgradi u središtu grada Đurđevca u kojem je bilo „svratište Preradović“ s palačom za ples.