Adolf Blaga rođen je 21. travnja 1889. godine u Ferdinandovcu od oca Đurđevčana Matije Blage i majke Barbare Blaga rođene Fusić. Pučku školu završio je u Ferdinandovcu, gimnaziju je polazio u Bjelovaru i Zagrebu a teologiju na Bogoslovnom fakultetu u  Zagrebu. Zaređen je 1912. godine. Od 1912. do 1918. godine bio je kapelan u Samoboru. Skoro cijeli župnički staž odradio je u Ferdinandovcu. Kao dobar pjevač i kulturni djelatnik posvetio se kulturnom uzdizanju sela. Pokrenuo je osnivanje Hrvatskoga obrtnog seljačkog društva s pjevačkom i tamburaškom sekcijom Frankopan (1919.), Djevojačko društvo Marijine kongregacije i Treći red sv. Franje, križarsko bratstvo i druga vjerska društva, te je vodio pjevački zbor. Od 1936. do 1951. godine bio je dekan Đurđevečkoga dekanata. Zbog isticanja hrvatstva komunističke su ga vlasti lažno optužile i osudile na smrt, ali je kazna promijenjena na 20 godina zatvora. Izdržao je pet godina u Staroj Gradiški. Od 1952. godine bio je župnik u Martinskoj Vesi pokraj Siska. Umro je 25. lipnja 1968. godine u Sisku, a pokopan je u Ferdinandovcu.

Njegov otac Mato (1855. – 1924.) bio je učitelj i ravnatelj škole u Ferdinandovcu. Uspješno je vodio školski vrt i zaslužan je za uređenja središta mjesta oko crkve. Bio je suosnivač mjesnoga vatrogasnog društva. Umirovljen je 1912. godine. Sin Vjekoslav (rođ.  1885.) bio je učitelj u Gradecu (1909.) i Preloščici (do 1912.). Umirovljenjem oca preuzeo je školu u Ferdinandovcu, školski vrt i orguljanje u crkvi. Mato je imao još dva sina: učitelja Franju (1883. – 1951.) i ravnatelja pošte Dragana (1883.).