Niz učitelja rođenih i onih koji su službovali u Đurđevcu nastavljamo sa Stjepkom Pirnathom. Pirnath je rođen 13. prosinca 1883. godine u Petrinji od oca Andrije Pirnatha, trgovca i vlasnika tiskare, i majke Rozalije Pirnath rođene Bošković. Učiteljsku školu završio je u Petrinji (1902.). Službovati je počeo u školi u Đurđevcu od kolovoza 1903., a nastavio do 1909. godine. Potom je radio u Križevcima na višoj pučkoj školi sve do mobilizacije u Prvi svjetski rat u doknadni 25. pučko-ustaški bataljun u Sisku, kao desetnik. Godine 1916. premješten je u Ilok na mjesto ravnatelja više pučke škole. Poslije 1918. godine bio je ravnatelj viših pučkih škola a od 1923. godine radio je kao glavni učitelj i profesor učiteljske škole u Zagrebu. Kao umirovljeni profesor bio je upravni povjerenik Središnjeg saveza hrvatskih seljačkih zadruga u Zagrebu 1944. godine. Kao i većina drugih učitelja u Đurđevcu, bio je zapažen u društvenom radu kao blagajnik podružnice Gospodarskog društva (1907.) i tajnik Hrvatskog sokola (od 1908.). Usput se bavio i režiranjem amaterskih kazališnih predstava. Zajedno sa kotarskim liječnikom dr. Lujom Harazimom, tada općinskim školskim nadzornikom, pokrenuo je 1909. godine mjesečnik Roditeljski list, list za suvremeni odgoj djece. Šteta je što je izašlo samo šest brojeva. Nemoguće je nešto više znati o ovome izdanju jer ga nema ni Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Autor je mnogobrojnih gospodarskih knjiga: Poljoprivreda (1922.), Cvieće u sobi… (1925.), Povrćarstvo (1923.), Seljačke gospodarske zadruge i Agrarna privredna reforma (1937.). Objavio je nekoliko članaka u Napretku (1935.), Prosvjeti (1907.) i Domaćem ognjištu (1906. – 1907.). Godine 1908. oženio je Dragicu Ruhl (1882.) iz Koprivnice. U Đurđevcu mu se rodila kćer Marija (1909.). Umro je u Zagrebu 3. siječnja 1962. godine.