Prizor u Đurđevcu iz godina prije Drugoga svjetskog rata. Zgrada katnica na početku Ulice kralja Tomislava. Lijepo uređen vrt pred kućom krase glineni kipovi patuljaka i gljiva. Pred kućom čekaju brojna zaprežna kola i pokoji automobil. Na kamenoj ploči postavljenoj na pročelju zgrade piše: univ. med. Dr. P. Bazijanec, liječnik, roentgen. Stari Đurđevčani zvali su ga Petrina. Petar Bazijanec, utjelovljenje narodnog liječnika, nadaleko poznat i cijenjen. Vrstan dijagnostičar. Rijetki su njegovi pacijenti koji su odlazili u bolnicu. Sve je sam rješavao. Od njega je pacijent, premda bolestan, otišao zadovoljan i veseo kući. Petrina je uvijek bio spreman na šalu, pristupačan, s domaćim pacijentima razgovarao je po domači, ulijevao im nadu u ozdravljenje, davao ispravan savjet za zdrav život. Preporučao je umjerenost u svemu – radu, jelu i piću. Bazijanec je rođen 22. veljače 1898. godine u Kalinovcu.
Medicinu je studirao u Beču i Grazu, gdje je diplomirao (1924.). Nakon obavljena stažiranja u bolnici u Bjelovaru 18. veljače 1926. godine otvorio je u Đurđevcu privatnu ordinaciju opremljenu rendgenom i laboratorijem, što je tada bila rijetkost u malim sredinama. Malu kirurgiju specijalizirao je 1928. godine u Beču. Uz privatnu praksu bio je i voditelj trahomske ambulante (1937. – 1943.). Nakon Drugoga svjetskog rata postavljen je na mjesto ravnatelja Kotarske zdravstvene stanice u Đurđevcu, gdje je radio sve do umirovljenja (1961.). Privatnu praksu obavljao je i nakon umirovljena. Godine 1952. završio je tečaj za sanitarnog inspektora, a tu je dužnost obavljao sve do umirovljenja. Umro je 1981. godine a pokopan je u rodnome Kalinovcu. Bio je aktivan u radu Crvenog križa kao dugogodišnji predsjednik odbora, te u širenju zdravstvene svijesti putem raznih predavanja, radijskih emisija na Radio-Đurđevcu i poučnih članaka u Đurđevačkom vjesniku 1950-ih. Posebno je bio poznat po svojstvenom liječenju čira na želucu i dvanaestniku. Ostao je u sjećanju po brojnim anegdotama koje se i danas rado prepričavaju. Ulicu kralja Tomislava neki i danas zovu Bazijančevom, osobito njegovi bivši pacijenti iz okolnih naselja.
KOMENTARI
Hvala na objavi, lijepo sroćen tekst!
15. prosinca 2017. u 15:58Nema na čemu. Pratite nas i dalje.
15. prosinca 2017. u 18:03Hvala na sjećanju.kčerka jasna
23. prosinca 2017. u 16:44Pa to je naš Pero. Ne bi vjerovali da ga se i danas Đurđevčani često prisjećaju i spominju njegove šale.
23. prosinca 2017. u 19:52Jako llijepo i dirljivo
23. prosinca 2017. u 16:46