Nakon ukidanja Vojne krajine u uspostave civilne (građanske) uprave u Podravini su se ljudi počeli baviti politikom, odnosno javnim poslovima. U tome su prednjačili intelektualci kao što su bili liječnici, svećenici, vojni časnici, ljekarnici, ali i napredni obrtnici. Jedan od takvih obrtnika bio je Stjepan Kolar koji je rođen u Đurđevcu 4. prosinca 1871. godine. Roditelji su mu bili Stjepan i Ana Kolar rođ. Košćal. Po ocu je potjecao iz stare đurđevečke graničarske obitelji, a po majci iz koprivničke obrtničke obitelji. Nije poznato kakvo je obrazovanje Stjepan Kolar stekao u rodnom Đurđevcu, ali možemo pretpostaviti da je pohađao pučku školu i zatim kod nekog od majstora izučio stolarski zanat. Kako su Kolarovi živjeli u užem središtu Đurđevca (današnja Ulica Stjepana Radića), tako je Stjepan Kolar ondje imao i svoju radnju o čemu svjedoči i izgled kuće koja je stajala do prije nekoliko godina. Naime, imala je tipična vrata kojima se direktno ulazilo s ulice u stolarsku radnju. Svojedobno je bio općinski vijećnik u Đurđevcu.

Stjepan Kolar zasnovao je vlastitu obitelj s Marijom Pogačnik koja je također potekla iz ugledne obrtničke obitelji. Imali su dvije kćeri i dvojicu sinova. No, obiteljska sreća narušena je tijekom pandemije španjolske gripe 1918. godine. Naime, stolar i vijećnik Stjepan Kolar umro je 14. listopada 1918. godine u 47. godini života od španjolske gripe. Istoga dana umro je i njegov najstariji sin Branko Kolar, koji je tada imao 20 godina, a po zanimanju bio je učitelj.