Pod šumskim štetama ovdje ne podrazumijevamo štete nastale od vjetra, snijega, ispaše i drugih nepogoda, nego se misli na počinjene krađe naših Podravaca. Nikako se ne može reći da su naši pretci bili skloni krađi, ali su na to bili primorani zbog nedostatka drva za ogrjev i građu. U krajiško vrijeme imali su pravo na besplatno ogrjevno i građevno drvo iz carskih šuma. Nakon razvojačenja 1871. godine to im je pravo znatno ograničeno, nedostajalo im je ogrjevnog drva pa su nedostatak nadomješćivali krađom. Imovna općina đurđevečka i njezini lugari imali su velikog posla ne bi li pohvatali sve prijestupnike. Primjerice, tih se godina pisalo da je ovaj čin „posve naravski, jer kada se odmjeruje, da zadruga (obiteljska; op.a.) mora izaći sa 2-3 fati drva na godinu, a ona treba dva i tri puta toliko, nije ni čudo da si manjak prisvoji iz šume na svoju ruku bez dozvole. Ovo je žalostan ali istinit pojav, a čudnovat s toga, što naš narod pravljenje šumske štete ne smatra za kakav prekršaj, a najmanje za krađu“. Brojke jasno govore o razmjerima krađe. Do 1882. godine Imovna općina evidentirala je 7.600 prijava u vrijednosti od 14.000 forinti, a do 1897. godine čak 18.000 prijava vrijednih 55.000 forinti. No, piše autor: „A gdje su tek neprijavljene štete!“. Njezini službenici izračunali su da bespravnom sječom godišnje gube oko 8 tisuća kubnih metara drva, od toga 20 % tehničkog i 80 % ogrjevnog drva. Pored toga, najviše šteta radili su upravo Podravci. Šumari zvali su ih ramenašima. To su bili siromašni seljaci nastanjeni u blizini šuma koji su na ramenima nosili posječeno drvo kućama. U Đurđevcu su taj postupak nazivali s pleč f peč, to jest, ono što se doneslo na leđima to se odmah i pokurilo. Činjenica je da seljaci nisu imali novca za globe pa su štete odrađivali radom u imovnim šumama i vinogradu na Peskima, kao i na kopanju i čišćenju kanala i održavanju državnih cesta i poljskih putova. Pojedini su čak u bojazni da ih se ne plijeni cijelu svoju imovinu prepisali na suprugu. listajući Narodne novine izlazeće u to vrijeme nailazi se na bezbroj javnih dražbi nekretnina naših seljaka zbog dugovanja lihvarima za posuđen novac. Posve je sigurno da je dio tih dugova zasigurno nastao da bi se namirile počinjene šumske štete. Imovni lugari mali su problema s šumskim krađama čak i za vremena Kraljevine Jugoslavije.