Pedagog i etnograf Ferdo Hefele putovao je 1890. godine Hrvatskom pa je svoje dojmove s puta uvrstio u malu knjižicu. U kratkim crtama opisao je mjesto, te iznio svoj dojam slabo uređenog mjesta. Zabilježio je: „Od Virja do Đurđevca jedan je drvored sve do predgrađa Gorni vrti po kojima zaredale kuće i duga se ulica vuče do svratišta nedaleko župne crkve, škole i dućana. Između crkve, škole, svratišta i obrtničkih radionica stere se novo zasnovano šetalište, odakle se vidi u sve četiri ulice. U glavnoj ulici nalaze se oblasti i razni uredi, te župni stan. jedna ulica otvara se prema Molvama i jedna na gole Pijeske prema Dravi. Cijeli Đurđevac leži u ravnici među voćnjacima, zavrtnicama i poljem, jedino što tu ravan presijeca po sred polja, na daleko zapuštene gradine, pročišćeni kanal u kojem se sakuplja kišnica i dravska možda podvirica. Đurđevački žitelji većinom se bave gospodarstvom, dočim se trgovina i obrtničtvo ne ističe tu, već sve, što trgovina i obrt podržaje, bit će veliki vašari sa svinjama, rogatim blagom, pak s glasovitim đurđevačkim konjima. Poznat mi je veći dio štopskih i satnijskih mjesta bivše naše Vojničke Krajine, pa bi reći, da se s uređenjem nigdje nije tako maćuhinski postupalo kao u Đurđevcu, jer ovo malo, što na bolje i milovidnije smijera, iz novijeg je doba. Razlog tome bit će možda taj, što Đurđevac po svojem položaju, po svojoj dosta slaboj vodi, neće još zadugo postati većim i za strance stalnim obitavalištem“.