Jedna od najimućnijih obitelji u Pitomači od sredine 19. stoljeća bila je obitelj Đurđević, braća Stevan (rođ. oko 1840.) i Đuro. U dijelu povijesnih izvora navode se i kao Đorđevići. Đurđevići su porijeklom iz Male Črešnjevice, a Stevan je kapital počeo stjecati u svojoj trgovini i gostionici u Pitomači, da bi njime pokupovao velike obradive površine u okolici, naročito oko svoga rodnog mjesta. Navodno su posjedovali grunt i u okolici Kloštra i kuću u središtu mjesta. Pretpostavlja se da su bili i vlasnici zemljišta na kojem je kasnije otvoren ugljenokop na Babičanki, kojeg su prodali, pa im je i to bio jedan od izvora kapitala. Uz to u vlasništvu su imali i uzorni vinograd zasađen burgundcem, rajnskom graševinom i kadarkom. Posjedovali su veliku obiteljsku kuću u središtu Pitomače. Očito su se bavili i poduzetništvom jer su 1893. godine dobili posao obnove krovišta i zvonika župne crkve u Pitomači. Stevan je bio aktivan u društvenom životu Pitomače. Predsjedao je obrtničkom zadrugom u tri mandata, od 1866. do 1868. i od 1871. do 1882. godine. Prilikom osnivanja podružnice Gospodarskoga društva u Đurđevcu 1891. godine izabran je u upravni odbor, a nekoliko je puta predavao na stručnim predavanjima što ih je organizirala Podružnica. Pored toga, prema svoti plaćenoga poreza bio je zastupnik u županijskoj skupštini od 1887. do 1892. godine, a vjerojatno i više godina. Politički je bio uz mađaronsku Narodnu stranku. Također je 1877. i 1885. godine izabran za kulturnog vijećnika podžupanije belovarske. Braća su bila aktivni izlagači na gospodarskim izložbama u Zagrebu 1864. (jasenove duge, žito, brašno, kruh, vino, med) i 1891. (rog, gljive, divljač, kameni ugljen), te Đurđevcu 1893. godine. Na toj izložbi Stevan bio je jedini izlagač u zasebnoj prostoriji (guske, patke, suncokret, kupus, krumpir, žito, grožđe, voće, povrće, rakija, vino) i član prosudbene komisije za ocjenjivanje goveda. Prema Begoviću, sa suprugom Sofijom rođ. Predragović imao je petero djece: Jelenu, Sofiju (umrla 1892.), Kostu, Milana i Stevu. Sofijin nekrolog objavljen u novinama donosi sljedeće podatke: Stevan je sa suprugom Sofijom rođenom Predragović imao još i sina Velimira. Stevanova sestra Sofija bila je udana za Simu Ostoića a brat Đuro bio je oženjen Marijom rođenom Belić. Begović piše da se otprilike nakon 1905. godine dogodilo propadanje obitelji i njihova posjeda, te iznosi priču da je jedan od Stevanovih nasljednika cijelo imanje izgubio na kartama. Tako se 1909. godine u novinama pojavio oglas kojim Marko Mileusnić iz Bukovca (Zagreb) prodaje 340 jutara oranica i sjenokoša u okolici Male Črešnjevice, bivši Đurđevićev posjed. Tome u prilog ide i nekoliko od suda zakazanih dražbi Đurđevićevih nekretnina zbog dugovanja novca fizičkim osobama. Na primjer, stanovitoj Elisi Höferer Belić bio je dužan 1.000 forinti, a Đurđevčanu Josipu Nöthigu 1.320 forinti, što su bile poveće svote. Našlo se tu još nekoliko dražbi njegove imovine, ali radi manjih svota novca. Najposlije, povijest ove obitelji uglavnom je nepoznata i dosad malo istražena.

Izvori: BEGOVIĆ, Branko. Pitomača kroz prošlost 1. Prilozi za povijest Pitomače, Pitomača, 2015., http://www.pitomaca.hr/wp-content/uploads/2018/10/bego-pitomaca-kroz-proslost.pdf;  http://pitomaca-nekadaidanas.blogspot.com/