Jedan od poznatih Đurđevčana bio je dr. Boris Braun koji je na neobičan način uspio preživjeti progon Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Boris Braun bio je zatočen u zloglasnom nacističkom logoru Auschwitz-Birkenau, ali i u drugim nacističkim logorima, te je o svojem neobičnom životnom putu i patnjama svojega naroda svjedočio pred mnogim mlađim generacijama sve do svoje duboke starosti. Stoga ga se vrlo živo sjećaju generacije mnogih Đurđevčana koji su ga sretali kako u školama u kojima je gostovao kao živi svjedok strašne povijesti 20. stoljeća, tako i u drugim prilikama u gradu Đurđevcu. Manje je poznato da je Boris Braun unatoč svim nedaćama uspješno završio studij, stekao doktorat i radio kao sveučilišni profesor.

Boris Braun rođen je u Đurđevcu 20. kolovoza 1920. godine u židovskoj obitelji koja je u to doba imala najvažniji značaj u gospodarskom životu Đurđevca. Naime, obitelj Braun posjedovala je znameniti paromlin u središtu grada (na mjestu današnjeg glavnog gradskog trga) za koji je bio vezan gospodarski razvoj Đurđevca i cijele okolice. Takav gospodarski razvoj pokrenuo je Borisov djed Emanuel Braun (1845.-1937.) koji je kao ambiciozan i uspješan trgovac došao u Đurđevec iz Veszpréma. Ubrzo je proširio svoje poslovanje i obogatio se, a sve njegove poslove preuzeo je i dodatno proširio sin Šandor Braun. Njemu su se u braku s Elizabetom (Elly) Mautner (1890.-1943.) rodili sin Boris i kćer Štefica, a cijela obitelj postala je žrtva progona Židova tijekom Drugog svjetskog rata. U rodnom Đurđevcu je Boris Braun stekao osnovnu naobrazbu kao i vjersku poduku od rabina koji je povremeno dolazio u Braunov dom. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Bjelovaru, Osijeku i Koprivnici, 1939. godine započeo je studij na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu. To je bilo logično s obzirom na to da mu je otac Šandor bio veleposjednik te je na mjestu koje je i danas poznato kao Braunova pustara imamo rasadnike i farme. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske i početkom Drugoga svjetskog rata, Boris Braun morao je prekinuti studij i vratiti se u Đurđevac gdje je u listopadu 1942. godine uhićen s cijelom obitelji i zatočen u sabirnom logoru u Zagrebu. Unatoč tome što je obitelj Braun bila vrlo poznata i bogata i što su imali utjecajne prijatelje čak i u državnoj vlasti, nisu izbjegli deportaciju u najzloglasniji nacistički logor Auschwitz-Birkenau. Tada je Boris Braun ostao bez roditelja i svaki puta je bilo potresno slušati njegovo svjedočanstvo da je ubrzo po dolasku u logor shvatio da su oni ondje ugušeni i spaljeni u zloglasnim krematorijima. Njihova djeca, Štefica i Boris Braun, uspjeli su preživjeti sve strahote zatočeništva i izbjeći pogubljenje o čemu su također sami svjedočili. Borisa Brauna spasilo je to što je zahvaljujući obiteljskom paromlinu znao ponešto o električnoj energiji te je bio koristan za funkcioniranje logora. Kraj rata dočekao je u logoru Jaworzno koji je oslobođen također u siječnju 1945. godine.

Pošto je sva imovina obitelji Braun u Đurđevcu opljačkana tijekom rata, Boris Braun nastavio je život u Zagrebu. Ondje je nastavio studij i diplomirao 1950. godine. Radio je u struci na nekoliko različitih mjesta, na poljoprivrednim dobrima, mesnoj industriji te u zavodima za stočarstvo u Zagrebu i Križevcima. Tijekom radne karijere dao je velik doprinos razvoju stočarstva u Hrvatskoj, a profesionalno se usavršavao te je 1967. godine stekao doktorat. Otada je radio kao docent u Zavodu za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje je kasnije predavao kao izvanredni profesor. Do umirovljenja radio je kao savezni inspektor u Mariboru. Umirovljeničke dane provodio je sa svojom obitelji, a pogotovo su o ostarjelom ocu brinuli sinovi Mario i David koji su s njime rado dolazili u Đurđevec. U Đurđevcu je Boris Braun proglašen počasnim građaninom grada, ali obiteljsku imovinu nisu nikada uspjeli vratiti. Povijest obitelji Braun s mnogobrojnim svjedočanstvima Borisa Brauna objavio je Zdravko Šabarić u knjizi iz 2013. godine. Dr. Boris Braun umro je u dubokoj starosti od 98 godina 6. listopada 2018. godine i pokopan je u obiteljskoj grobnici u Bjelovaru.