Ugledni đurđevečki liječnik dr. Petar Bazijanec (1898. – 1981.) bio je uvijek spreman za šalu, pristupačan, često je pacijentima, osim što ih je liječio, davao ispravne savjete za zdrav život. Činio je to u ordinaciji, u radijskim emisijama, ali i u novinskim člancima. Đurđevački vjesnik, novine koje su povremeno izlazile (1952. – 1954., 1968. – 1969.) također su povremeno objavljivale Bazijančeve članke o ljudskom zdravlju. Napisao je pet tekstova 1954. (br. 4, 11, 19, 21, 23), četiri 1968. (br. 15-17, 19) i šest tekstova 1969. godine (1, 3, 5, 7, 12). U prvom javljanju pisao je o hripavcu i ospicama od kojih je puno djece bolovalo te godine, tako da je i školska nastava prekinuta u nekim školama. Osjećao je potrebu nešto više reći o tome. Drugi članak posvetio je radu Crvenog križa na prosvjećivanju mještana, napose žena, o higijeni na selu, kao i drugim akcijama Društva. U trećem članku opet govori o radu Društva, kao i o cijepljenju protiv sušice koje će se po drugi put nakon rata provoditi u Đurđevcu. O šarlahu je progovorio u 21. broju, a u 23. o alkoholizmu. Sljedeću 1968. godinu počinje također s alkoholizmom u dvama brojevima, odnosno cirozom jetre kao posljedicom, te kroničnim alkoholizmom. Premda je tema ozbiljna, Bazijanec je nastoji učiniti je prihvatljivijom svojim humorom: „…u pijanca crven nos kao paradajz-sos, a u rakijaša plavi nos kao zrela bistrica šljiva, trbušina kao u pivopije i oštećena jetra kao u pijandure prave odure“. O pušenju kao drugom poroku piše u 17. broju a u 19. osvrće se na zaraznu žuticu. Sljedeće godine obraća se savjetima ženama trudnicama, što moraju piti i jesti, pa veli u šali: Najedi se zelja i graha, kao Ličanin, pa ćeš se i posmetiti kao Ličanin“, želeći reći da moraju jesti povrće radi vitamina i lake stolice. Treći broj posvetio je povišenom tlaku pa savjetuje: „…okanite se pušenja, vina, piva, ruma i rakije, i svake suhomesnate hrane, sušenog i slanoga sira i uopće jako slane hrane. (…) doručak neka bude carski (obilat), ručak građanski a večera siromašna“. Arterioskleroza je bila tema broja 5, a pretposljednje javljanje odnosi se na pružanje pomoći pri raznim ozljedama. Znajući da seljački svijet rijetko odlazi k liječniku s ozljedama, upozorava ih na smrtnu opasnost od tetanusa, pa daje primjer kako je još prije rata jedva spasio od smrti Peru Lovašena, Lovru Hudelista i Jošku Kolara. Na kraju se čitateljima obraća s temom o vitaminima i njihovoj važnosti za zdravlje, i s porukom: „Pojedite cijelu jabuku, nemojte je guliti! Bazijanec je u svim člancima sažeo sve ono što je, s obzirom na tadašnje bolesti, čovjek morao znati o svojoj pravilnoj ishrani i piću koji najviše utječu na njegovo zdravlje.