Žitelji Podravine i danas govore o Kozacima koji su dospjeli ovamo tijekom Drugog svjetskog rata, točnije u prosincu 1944. godine. Kozaci su bili vojnici s ruskog područja koje su bile u službi njemačke vojske. Ostali su zapamćeni kao uvijek pijani muškarci, grubi otimači i pljačkaši, silovatelji i okrutni ubojice. Ono što ih najviše inkriminira bila su ubojstva civilnog stanovništva koje se opiralo njihovim neljudskim postupcima. Podravce je najviše pogodilo oduzimanje stoke (pogotovo konja) i napastovanje žena. Dakako, bilo je i onih obitelji kod kojih su Kozaci našli svoje konačište i ti su mještani bili pošteđeni njihovih nedjela. Zbog toga su Kozaci i danas u vrlo živom sjećanju Podravaca, a još ima živih onih koji su ih osobno susreli.

Među njima je i povjesničarka Mira Kolar-Dimitrijević koja je tijekom Drugog svjetskog rata živjela u Virju. Kozaci su došli u Virje 13. prosinca 1944. godine. Toga dana ubili su 45-godišnjeg Franju Lauša i zapalili njegovu kuću, a još su izgorjela imanja Lovre Benkeka, Šimuna Sabolića i Đure Šklebara. Sljedećih dana u Virju su trajali sukobi između Kozaka i partizana pri čemu su stradali i mnogi civili. Profesorica Kolar-Dimitrijević procjenjuje da je u Virju te zime bilo više stotina Kozaka koji su ondje nastojali izgraditi svoje uporište i zapravo držali naselje pod okupacijom. Pri tome su u Virju nalazili plijen i zabavu.

Izvor: Kolar-Dimitrijević, Mira. Podravski kaleidoskop: Sjećanja jedne Podravke na četiri podravska svijeta u dvadesetom stoljeću. Koprivnica – Virje: Meridijani, 2015., str. 212-214.