Nekoliko prikupljenih arhivskih i novinskih bilježaka pruža nam neobičnu sliku središta Đurđevca 1950-ih godina. Tada je u pogonu bio bivši Braunov mlin u središtu, na mjestu današnjeg trga ispred zgrade gradske uprave. Zato je mnoštvo zaprežnih kola čekalo u redu za meljavu i mijenjanje žita za brašno. Zbog velikih gužvi mnogi su došli i dan ranije, pa su noćili s kolima i blagom, vikali, psovali, okretali kola, trgali granje u parku i ložili vatru, a bilo je i sitnih krađa. Iza njih ostajale su hrpe gnoja, tako da je stanoviti Đurđevčan dotad prikupio oko 12 vozova gnoja. Prigovaralo se upravi mlina koja je nakon kraja radnoga vremena zatvarala vrata mlinskog dvorišta, umjesto da je pustila kola u dvorište. Ljudi su pak u park oko crkve puštali perad na pašu, pa je 1952. godine Mato Kovačić platio kaznu od 300 dinara za puštanje gusaka, a Kreszingerovi su za svoje kokoši prošli tek s opomenom 1959. godine. Neki su pak primijetili nered pred zgradom zadružnog doma prigodom raznih priredaba, pogotovo zabava, jer je narod obavljao nuždu oko zgrade, jer u domu tada još nije bilo zahoda. Zahtijevalo se da se o tome obavijesti sanitarna inspekcija kako bi se tome stalo na kraj. Tada u Đurđevcu još nije bilo organiziranog čišćenja ulica pa se javio i prijedlog da se zaposle dva čistača za javna mjesta i šetalište. Ovim prijedlogom zasigurno nije bio oduševljen sakupljač gnoja.