Krajem 19. i početkom 20. stoljeća razna su društva i udruge održavale prigodne zabave s glazbom i tombolom. Dohodak od ulaznica uglavnom je služio za rad dotičnih udruga ili je namijenjen u humanitarne svrhe kao potpora pojedinim osobama ili institucijama. Osim toga, organizator je prikupljao i dragovoljne prinose od svojih gostiju. Vatrogasno društvo u Đurđevcu održalo je jednu zabavu 25. siječnja 1896. godine u gostionici trgovca Ludwiga (Lajoša) Krausza. Dvorana je bila lijepo ukrašena s trobojnicama, bršljanom, slikama Njihovog veličanstva i vatrogasnim amblemima. Zabava bila je vrlo posjećena. Našlo se tu i gostiju iz susjednih sela. Svirala je ciganska glazba iz susjedne Baboče u Ugarskoj. Novinski izvjestitelj piše da je pod za plesače bio „izgladjen kao slonova kost“. Među plesačima kola prednjačili su sudbeni pristav Mijo Šeatović i kotarski liječnik Lujo Harazim. Zarada na zabavi iznosila je 61 forintu. Bila bi to uobičajena vijest da novinar nije napisao da su se gosti žalili na prevelike cijene jela i pića. Tako je 10 dkg hladne šunke koštalo 40 novčića, pisana pečenka također 40 novčića, jedna „krafna mala kao orah“ 10 novčića a litra domaćeg vina 90 novčića. Dotična se zabava trebala održati u dvorani gostionice Maitz, ali je vlast dvoranu zatvorila jer je Maitzova kćer oboljela od škrleta. Zabilježeno je nekoliko vtarogasnih zabava: „sjajan ples s tombolom“, u Nӧthigovoj dvorani 13. veljače 1892. godine i zabava s plesom uz pratnju glazbe 16. pješačke pukovnije u Bjelovaru 10. veljače 1895. godine.